Združene snage agresora, (370 bojovnika 111. xp brigade HVO Žepče, SCA: 27. mtbr Derventa – 150 vojnika,2. oklopna brigade – 80 vojnika, 16. krajiška brigade – 220 vojnika) napadale su položaje Armije RBiH prema Zavidovićima sa pravca Žepča. Cilj im je bio spajanje sa snagama SCA južno od Maglaja na desnoj obali rijeke Bosne, ovladavanje položajima Armije RBiH na lijevoj obali rijeke Bosne, te zauzimanje samog grada Zavidovića. Najžešće borbe su se vodile u širem rejonu: Zavidovići – Biljačić – Tutnjevac – Merđanovo – Šimići. Snage Armije RBiH su odbranile grad i naselja oko grada Zavidovića (oko 70 km2), održale se na lijevoj obali rijeke Bosne, poboljšale komunikacijsku povezanost OG „Bosna“ sa ostalim snagama 3. korpusa Armije RBiH, ali sve to uz ogromnu cijenu ljudskih žrtava: 45 poginulih, 41 teže ranjenih i 2 zarobljena borca. Agresorske snage u napadu (SCA) su se spojile u Bočinji sa snagama na desnoj obali rijeke Bosne, čime je grad Maglaj doveden gotovo u stopostotno okruženje. Oklopna i neke druge jedinica SCA su ostale na području Žepča i u koordiniranom djelovanju sa HVO Žepče sve do aprila 1994. godine, dakle, čak i poslije potpisivanja Vašingtonskog sporazuma. (Tek tada je razvrgnuto savezništvo HVO-a Žepča sa SCA Teslić na području Žepče – Zavidovići – Maglaj nakon čega su se jedinice SCA povukle prema Tesliću. HVO Žepče je zatim uspostavio novo “savezništvo” sa Komandom 3. korpusa Armije RBiH i bez otpora propustio jednu jedinicu 3. korpusa Armije RBiH iz Zenice preko Žepča u blokirani Maglaj.).
Skip to content