Napad srpskih paravojnih jedinica na bošnjačka sela neposredno iznad Vozuće: Gare, Vukovine, Brdo, Zabrdo i Deliće, počeo je 25. 06. 1992. godine. Ubrzo su se i slabo naoružani „teritorijalci“ i stanovništvo u ovom rejonu našli gotovo u potpunom okruženju. Stanovništvo je od granatiranja tražilo spas u šumama Vukovina, da bi na kraju bilo satjerano u zbjeg. Od granatiranja sela i haotičnih kolona stanovništva, koje je tumaralo po šumama, poginulo je tog dana 26 civilnih osoba i 3 borca, dok su 2 ranjena. Jedna grupa se uputila na punkt u Trkuljama, da bi ponovo otišla za Banoviće, ali izlaska više nije bilo – likvidirana je. Ubijeno je 13 civila koji su ekshumirani u maju 1996. godine. Glavnina zbjega u šumama Vukovina je sa borcima Vozučke čete TORBiH izvučena (27. 06. ‘92.) pravcem s. Duranovići – s. Slivići, nakon pomoći iz jedinica TORBiH iz Banovića. U šumama Vukovina, prilikom pretresa terena, agresorske jedinice su pronašle i zatvorile 27 osoba. Prema optužnici Međunarodnog suda u Hagu, ratni zločinac Momčilo Krajišnik, je odgovarao što je „..ubijeno, otprilike 25. juna 1992. godine, 21 muškarac bosanskih Muslimana…iz sela Vozuća“. Ispražnjene bošnjaćke kuće sela Gare, Vukovine, Brdo, Zabrdo i Delići srpske paravojne jedinice su u toku noći 25./26. 06. 1992. godine, opljačkale i zapalile. Zapaljena je i džamija u selu Gare. Nova linija odbrane uspostavljena je sa strane banovičke općine pravcem: Crnjeva – Slivići – Osječani – Krš i tu je ostala do oslobađanja Vozuče 1995. godine.
Izvor: “Na razmeđu milenija” Hasib Mušinbegović