Te noći 1992. godine pretrčavali smo pistu kada je zapucalo. Sakrili smo se iza neke kuće koja je imala male podrumske prozore. Nismo mogli ući u podrum, pa smo kroz prozore provukli samo glavu, dok je tijelo ostalo napolju. Ležali smo tako nepomični skoro cijelu noć, a oko nas su padale granate i fijukali meci. Bilo je strašno – kaže Rašid Zorlak, penzionisani general-major, tvorac sarajevskog Tunela spasa0.
Te noći mu je kaže sinula ideja o tunelu koji je spasio Sarajevo i, posredno, Bosnu i Hercegovinu. U eskluzivnoj ispovijesti za bh. novinsku agenciju Patria (NAP) idejni tvorac sarajevskog Tunela spasa govori o nastanku tunela, načinu njegove izgradnje, ali i detaljima iz opkoljenog Sarajeva o kojima javnost zna malo ili nikako.
General Zorlak sad ima 66 godina. Vrijeme najčešće provodi u svom pčelinjaku i voćnjaku u Malešićima pokraj Ilijaša.
Do kraja mjeseca iz štampe će izaći njegova knjiga „Tunel – i još ponešto“, u kojoj otkriva do sada nepoznate detalje u vezi izgradnje Tunela – koji je tokom opsade Sarajeva bio žila kucavica za cijeli grad.
Sarajevski tunel, prokopan ispod piste državnog Aerodroma tokom najžešće opsade Sarajeva 1993. godine, jedan je od najvećih fenomena tokom agresije na BiH, i najstrožije čuvana tajna Sarajeva u tom periodu. Dug 720, a visok 1,5 m predstavljao je jedini put kojim je u Sarajevo stizala hrana, lijekovi i naoružanje. Povezivao je dva dijela slobodne teritorije pod kontrolom Armije RBiH, Dobrinju i Butmir. Otud je dobio naziv “Tunel D-B”.
– Dok smo te noći 1992. godine ležali sa glavama ugurani u prozore kuće i čekali priliku da se vratimo na sigurnu teritoriju, nikad se nisam osjećao bjednije. Proklinjao sam četnike, razmišljao o Bosni, narodu, o mogućnostima borbe, o upornosti i neuništivosti našeg naroda – kaže Zorlak. Tad će se u njegovoj glavi roditi ideja koja će u grad Sarajevo, koji je već danima bio pod opsadom, vratiti život i nadu.
– Znao sam da ispod piste mora postojati drenažni sistem pa sam pomislio da bi se to moglo koristiti za prolaz ispod nje. Drugim riječima, te noći 5. na 6. novembar ‘92. godine, sinula mi je ideja o prokopavanju tunela – kaže Zorlak.
Sarajevski tunel probijen je 30. jula u 20:50 časova.
– Žao mi je što u tom historijskom trenutku nisam bio prisutan. U tom periodu obavljao sam jednu drugu važniju zadaću – otkriva Zorlak.
U poslijeratnom periodu, kaže Zorlak, mnogo se govori o tome ko je zaslužan za Tunel. Ali, ova knjiga, kaže njen autor, pokazat će pravu istinu o Tunelu.
Osim detaljnog opisa kako je tekla gradnja Sarajevskog tunela, general Zorlak u knjizi opisuje i neke zanimljive detalje iz opkoljenog Sarajeva, a o kojima javnost do sada nije mogla znati.
– Pozove me Rusmir (Mahmutćehajić op. a.), odem do njega, a on mi kaže da više nema aluminijuma za odlijevanje tuljaka za upaljače granata koje smo pravili u fabrici žice. Onda ja pozovem Izeta Jukića – Džina, pomoćnika komandanta za logistiku u 10. motorizovanoj brigadi. Ne znam šta je učinio, ali me ujutro nazvao i kazao kako je od građana prikupio pet tona aliminijskog suđa, koje možemo pretopiti. Eto, neka građani znaju da su njihovi aluminijski lavori bili upaljači na projektilima – kaže Zorlak.