ZAPOVJEDNIK ARKANOVIH ‘TIGROVA’ OTKRIO ŠTA JE RADIO OD ‘91. DO ‘95.
Milorad Ulemek Legija šokirao knjigom o ratu u BiH i Hrvatskoj: Nisam više načisto šta je istina, a šta mit o nama Srbima…
Bio je zapovjednik Arkanove “Garde”, a sad guli 40 godina zatvora i otkriva šta je radio od 1991. do 1995.
Izvor: Express.hr
“Kad sam vidio mnoštvo šlepera natovarenih drvetom kako prelaze Bogojevski most u smjeru Beograda, situacija mi je bila malo jasnija. I ovdje smo ga popušili i to će biti najvjerovatnije bez ispaljenog metka. Bilo mi je jasno koliko je ovdje sati. Žali bože svih onih momaka koji izginuše pred sam kraj ove odiseje”, opisao je Milorad Ulemek Legija trenutak kad je shvatio da Srbi neće moći pripojiti istočnu Slavoniju Srbiji.
Pripadnik Arkanove Srpske dobrovoljačke garde u specijalnom odjelu Kazneno-popravnog zavoda Zabela u Požarevcu “guli” kaznu od 40 godina zatvora, na koliko je osuđen zbog sudjelovanja u likvidaciji srbijanskog premijera Zorana Đinđića 2003.
Legija osuđen na 40 godina zatvora
Osuđen je i zbog sudjelovanja u likvidaciji Miloševićeva oponenta Ivana Stambolića te četiri člana stranke Vuka Draškovića na Ibarskoj magistrali. Prije nego što je počeo s likvidacijama u Srbiji, ovaj ratni zločinac ubijao je i u Hrvatskoj i u BiH.
Ulemek piše i po nekoliko knjiga na godinu. Do sada ih je napisao 20, a u posljednjoj “U tigrovom gnijezdu” opisao je ratni pohod Srpske dobrovoljačke garde u Hrvatskoj i BiH. Naravno da su se po njemu goloruki Srbi branili od povampirenih ustaša, da Garda nije pljačkala, ubijala ni počinila ratne zločine itd.
 |
| Željko Ražnatović Arkan |
No, u nekim dijelovima, pogotovo kad opisuje kako su u borbama s HV-om poraženi, osuđeni zločinac prilično je vjerodostojan…
Ulemek se u Srbiju vratio iz Legije stranaca početkom 1992. Pristupio je Srpskoj dobrovoljačkoj gardi, tzv. Arkanovim Tigrovima, paravojnoj jedinici kojom je zapovijedao kriminalac Željko Ražnatović Arkan, koja je brzo postala poznata po brojnim ratnim zločinima.
Ulemek je prvo bio instruktor, a kasnije je unaprijeđen u jednog od zapovjednika Garde. Jedinica je od prvih dana sijala smrt u Hrvatskoj. Garda je sudjelovala u napadu na Vukovar, a ubijali su i u Tenji, Borovu Naselju, Lušcu, Bogdanovcima, Tordincima, Trpinjskoj cesti, Laslovu, Tenjskom Antunovcu….
“Inače te godine, kad je još sve bilo u začetku i kad Hrvati još nisu imali svoju vojsku, nego su više sličili nekom lovačkom društvu, morali su smišljati raznorazne načine kako da nam nanesu što više štete. I u tome su bili vrlo maštoviti. Kako nisu imali avijaciju, iskoristili su poljoprivredne avione i njima pokušali bombardovati naše položaje. Tako su ih tih aviona izbacivali bojlere pune eksploziva koji bi eksplodirali kad bi pali na zemlju. U te bojlere znali su spakovati 200 kg trotila. Naravno, preciznost nije bila na nivou, ali opet, tamo gdje bi bojler grunuo, napravio bi veliku štetu”, piše Ulemek.
Dobar dio posvetio je odlasku Garde iz središta koje su napravili u okupiranom Erdutu pored Dunava u pomoć razbijenim i demoraliziranim Krajišnicima nakon akcije HV-a u kojoj je oslobođena Maslenica.
“Ponovo je napadnuta sveta srpska zemlja. Ponovo su ustaše krenule u krvavi pir i ponovno srpska nejač bježi u zbegovima”, držao je motivacijski govor Arkan.
Nakon toga su njegove jedinice u koloni vozila krenule preko Srbije i Bosne prema Benkovcu. U pomoć Srbima odazvao se i Oliver Mandić. Kad su ga pitali, navodi Legija u knjizi, što će on tu i namjerava li uzeti pušku u ruke, Mandić im je odmah rekao da nije za rat i da ne zna to raditi, ali da će im biti na raspolaganju za sve što bude trebalo u logistici i svemu drugom što bude bilo potrebno.
 |
| Oliver Mandić sa suprugom i kćerkom |
“Nisam vjerovao da neko može biti toliko vrijedan i angažovan, pogotovo što svi mi znamo ko je i šta bio Oliver Mandić, ali od trenutka kad je obukao uniformu Garde, čovjek se preobratio”, opisuje Legija dolazak pop zvijezde 80-ih u Arkanove jedinice.
Kad su došli do granice, podmitili su Unproforce kako bi kolona mogla ući u BiH.
“Njih ovdje ima deset u smjeni. Svakom od njih 10.000 maraka i eto ti prolaza. Niko nije imun na novac. Jebe se njima za nas ovdje. To im je dvomjesečna plata. Niko ne odbija takvu ponudu”, pojasnio je Arkan Legiji.
Kad su došli u Benkovac, izbacili su Unproforce iz hotela Astorija i tamo napravili štab. Arkan je tad naredio da Olija, kako su zvali Mandića, ne puštaju dalje od 100 metara od hotela jer je “blentav” pa da mu se ne bi što dogodilo. U jednom napadu su Arkanovi Tigrovi uhapsili, tvrdi, pripadnika HV-a koji je bio rodom s Kosova. Kad su o toj akciji pričali Mandiću, on je poludio što nije bio u akciji.
“Sto puta sam pitao Arija da i mene vodi. Makar da vidim samo malo. Eto, sad sam i to propustio”, durio se pjevač.
Tokom boravka u Benkovcu naišli su i na Dragana Vasiljkovića.
“Ovdašnji generali neće shvatiti da to više nije ona hrvatska vojska koju su oni pobijedili prije dvije godine. Tad su ličili lovačkom društvu, a danas su izrasli u respektabilnu armiju te im, ako ovako nastave, za koju godinu više nećemo moći parirati”, rekao je arkanovcima Kapetan Dragan.
Ulemek ga je pozorno slušao i kaže: “Znao sam da je u pravu”.
“Znao sam barem dvojicu iz Legije stranaca koji su došli u Hrvatsku odmah čim su počeli sukobi. Jedan je bio Miljenko Filipović, koji je bio vrhunski obučen, jer je bio u najelitnijoj jedinici Legije stranaca. Dok sam bio tamo, kratko smo se čak i družili. Naravno, tad nije bilo riječi ko je koje nacionalnosti jer se ovaj krvavi sukob nije mogao ni nazrijeti. Drugi za koga sam znao da se priključio hrvatskim jedinicama bio je Ante Roso koji je, dok sam još bio mlad i zeleni legionar, već bio legenda u Legiji, napisao je Ulemek.
Osim Vasiljkovića, naišli su na još jednog zločinca. Na jednom od sastanaka na kojima su mozgali kako ponovno okupirati teritorij koji je oslobodio HV pojavio se i Ratko Mladić.
Mladić je govorio kako su istodbno s napadima HV-a na okupirana područja u Hrvatskoj počele “čarke” i duž čitave linije fronte koju je u BiH držala Vojska Republike Srpske.
“Tu postoji očigledna koordinacija jer su nam svojim napadima vezali većinu snaga tako što su nas razvukli po cijeloj fronti. Znaju oni dobro da mi, ako se kod nas ništa ne događa, možemo poslati dio naših jedinica na ovah front i pomoći vam. S druge strane, Hrvati dobro znaju da se Jugoslavija neće direktno miješati u ovaj sukob jer su joj ruke vezane raznim dogovorima pa su tako dovukli mnoštvo snaga s drugih frontova, prije svega s onog dijela koji je naslonjen na Slavoniju i Baranju. Imamo informaciju da su ovdje gardijske brigade iz Osijeka i Zagreba. I oni, Arkane, imaju brigadu Tigrova”, izlagao je Mladić.
Nakon što je HV oslobodio most na Maslenici i aerodrom na Zemuniku, kod lokalnih Srba je pao moral i zavladala je apatija. Arkan i Legija krenuli su u borbu za selo Kašić. Odbijeni su, pa su napali ponovno. Tokom prvog napada hrvatske jedinice su im blokirale sistem veze. Tokom drugog napada Legija i njegovi ponovno su komunicirali putem otvorene veze. Sugovornik mu je rekao da stiže s pojačanjem i da su ispod nekog dalekovoda.
“Nije prošlo tri minute od našeg razgovora, kad je preko nas preletjelo nekoliko plotuna hrvatske artiljerije i palo otprilike na ona mjesta gdje je Pelević bio sa svojima. Odmah sam znao da nije dobro”, opisao je Legija poraz.
Poginule su pokupili na šatorska krila, jer su bili toliko raskomadani da ih nisu mogli nositi u komadu. Poginulo je osam gardista, a 11 ih je bilo teško ranjeno.
“Kretali smo se pustom šumom i išli u razvučenoj koloni čuvajući se zasjeda koje su mogle biti postavljene u ovim brdima. Ne znam koliko smo prešli, kad je naše čelo upalo u ustašku zasjedu. Naprijed se razvila borba i hitao sam ka prednjoj strani kolone kako bih imao uvid u sve što se događa. Kad sam stigao, izvijestili su me da su ih napucali i da je poginuo mali Balerina“, opisao je Legija sukob na Velebitu.
Malo kasnije ponovno su upali u vatru u kojoj su im ranjena četvorica.
“Ispred nas je bila manja grupa ustaša. Oni su nas napucavali i onda se povlačili usput ostavljajući jednog ili dvojicu snajperista da nas usporavaju”, opisao je taktiku hrvatskih vojnika zbog koje se povukao na početni položaj.
Potom je opisao napad na Škabrnju. Legija tvrdi da su je srpski pobunjenici već gotovo ponovno osvojili, kad je, tokom bitke, stiglo naređenje da Garda mora isti tren prekinuti sa svim aktivnostima i povući se u bazu u Benkovcu i tamo ostati do daljnjih naređenja.
“Hrvatima nije trebalo dugo da shvate da je naš napad posustao i da vide da se događa nešto potpuno neuobičajeno te da su od potpunog poraza na ovom terenu dobili šansu da sve okrenu u svoju korist. Odmah su nas zasuli najtežom artiljerijom što je naše povlačenje pretvorilo u agoniju. Do tada nismo imali ni jednog ogrebanog vojnika, a sad su počeli stizati izvještaji o poginulima i ranjenima. Bio sam na rubu ludila i ni sam nisam znao kako smo se uspjeli izvući”, opisao je Legija još jedan debakl Garde u kojem su imali četiri mrtva i osam ranjenih.
Naređenje za povlačenjem Legija pripisuje Mili Martiću, koji je osuđen u Haagu zbog zločina nad Hrvatima. On i Arkan nisu se podnosili. Prije nego što su ostvarili zločinačke karijere, Martić je bio saobraćajni policajac, a Arkan međunarodni kriminalac. Na sastanku nakon prvog poraza u pokušaju da ponovno osvoje Kašić zamalo su se potukli.
“Ti si, bre, Martiću jedan običan saobraćajac i zato nemoj nama ovdje pričati o nekakvoj taktici, nego se vrati u Knin i nastavi regulisati saobraćaj”, poručio je Arkan Martiću.
Ovaj mu je odmah uzvratio:
“A ko mi to kaže. Kriminalac koji si je umislio da je nekakav komandant. Šta je, nema ovdje diskoteka ni kafića gdje ti i tvoji možete da se kurčite. Ovdje se malo i puca.”
Nakon toga Arkan je skočio i poletio prema Martiću. Ovaj je odskočio sa stolice i uzmaknuo prema vratima. Dvojica iz Martićevog osiguranja krenuli su prema Arkanu, a Legija prema njima. Dvojica zločinaca su se psovali preko osiguranja dobrih desetak minuta. Sve to je, navodi Ulemek, dovelo do toga da se Arkan vratio u Srbiju.
“Moram se vratiti u Beograd. Stigla je hitna poruka i rečeno je da odmah napustim ove krajeve jer je Martić napravio plan da me ubije negdje na bojišnici. To bi trebalo biti kao pogibija u borbi. Šta me tako gledaš, rekao sam ti da je to jedna p… pandurska. Samo, mislim da to nije baš tako. Mislim da se on žalio gore, možda direktno Slobi, i onda su ovi pustili tu priču o tome kako hoće da me zvekne kako ne bi ispalo da me oni opozivaju i da imaju neke veze s tim. Pa sad, kao, ovaj me hoće ubiti, a oni me obavještavaju i ujedno brinu o mojem zdravlju. To je moje mišljenje”, objasnio je Arkan, tvrdi Legija, zašto je otišao iz Hrvatske.
Legija je 1995. u Petrinji obučavao vojnike Fikreta Abdića Babe, a u zapadnoj Bosni zatekla ga je Oluja.
Nakon Oluje postavljen je za komandanta odbrane Vukovara jer grad, naveo je u knjizi, nije imao nikakvu odbranu. Tek poslije Oluje, “kad smo shvatili da Hrvati imaju pravu vojsku, a ne više lovačko društvo”, počeli su razmišljati o tome.
“Sve ove godine koje smo se borili i vjerovali otišle su nečijom voljom. Toliko poginulih, ranjenih i osakaćenih. Samo je Garda imala više od 180 poginulih za sve ove godine. I sad je neko odlučio da je gotovo. Nema više ubijanja, nema više ratovanja. Što smo se klali, klali smo se. Sad će biti onako kako neko drugi hoće. U ovom zbiru mi Srbi nismo baš najbolje prošli. Sve ono što je vijekovima unazad uz tešku muku, bol i tragediju stvarano, sad je izgubljeno nečijom voljom. Nisam više načisto sam sa sobom šta je istina, a što mit o nama Srbima”, zaključio je Milorad Ulemek, koji je zapovijedao Arkanovim Tigrovima, jedinicom koja je počinila brojne zločine te ubila na desetine civila i branitelja.