Najteže ratne godine, 4. juna 1993., pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) i civili hrvatske nacionalnosti na prilazima Novom Travniku u rejonu naselja Rankovići napali su “Tuzlanski konvoj spasa”.
U napadu su ubijena sedmorica vozača Fikret Hadžibeganović, Fikret Ademović, Mustafa Karić, Hamdija Mutišević, Hasan Gušić, Hazim Grahić i Adil Akeljić, oteta su 142 teretna vozila, 20 putničkih vozila, devet kombija, otuđeno je oko 1.3 miliona tadašnjih njemačkih maraka, roba široke potrošnje u vrijednosti oko 17 miliona KM i oko 500 tona drugih vrsta robe čija vrijednost nije procijenjena.
Godinama nakon zločina, čije su razmjere zabilježile kamere HTV-a i CNN-a, nije utvrđena ničija 
odgovornost.
O zločinu bez kazne bilo je riječi na press-konferencije Fondacije “Istina, pravda, pomirenje” na kojoj je rečeno kako su se ubistva i pljačke dogodile u zoni odgovornosti koju je kao vojni tužitelj HVO-a pokrivao nekadašnji glavni tužitelj Tužiteljstva BiH Marinko Jurčević.
U Fondaciji “IPP” smatraju kako Jurčević dobro zna šta se dogodilo u Rankovićima, jer je po funkciji i komandnoj odgovornoisti bio četvrti čovjek u hijerarhiji HVO-a u to vrijeme.
– Ta činjenica objašnjava zašto predmet “Tuzlanski konvoj spasa” luta od Tužiteljstva Srednjo-bosanskog kantona do Tužiteljstva Zeničko-dobojskog kantona te Tužiteljstva BiH, baš u vrijeme kada je funkciju glavnog tužioca obavljao Marinko Jurčević. Na koncu je predmet ponovo bio vraćen Tužiteljstvou Srednje-bosanskog kantona u čijim ladicama skuplja prašinu – navode u Fondaciji “IPP”.
(Avaz)