Armija RBiH oslobađa kotu Vis, a potom i kotu Golo, Brdostrateški važne tačke na platou Žuč sjeverozapadno od Sarajeva. Plato Žuč smješten je između Sarajeva i Vogošće. Vogošća, koja je okupirana na početku rata, bila je snažno uporište VRS. S dominantih kota na platou Žuč artiljerija VRS svakodnevno je tukla vojne, a neselektivno i civilne ciljeve, pretežno urbano područje Sarajeva.
Do kraja 1992 i početkom 1993 godine ARBiH postepeno je ovladala strateškim kotama i većim dijelom platoa potisnuvši jedinice VRS prema Vogošći. Na platou Žuč tokom rata vođene su izuzetno teške bitke sa velikim gubicima na obje strane fronta. Na položaje ARBiH na Žuči, u većini slučajeva na kote Vis, Golo Brdo kao i kotu 850, tokom velikih ofanziva, VRS je dnevno ispaljivala i do 4000 granata iz artiljerijskih oruđa različitog kalibra. Borbe na ovom dijelu ratišta vođene su u zonama odgovornosti Prve slavne i Druge viteške motorizovane brigade ARBiH. Zanimljiv je podatak da je u redovima ARBiH na ovom dijelu ratišta bilo dosta vojnika srpske nacionalnosti. Među njima je bio i tenkista Slaviša Šućur koji je prilikom jedne od bitaka za tvornicu Pretis južno od Vogošće, djelujući iz tenka T-55 postigao 44 direktna pogotka u ciljeve. Šućur je dobitnik odlikovanja ARBiH »Zlatni ljiljan«. Vremenom je broj boraca srpske nacionalnosti u redovima ARBiH na ovom dijelu ratišta opao. U nekoliko navrata zabilježeni su slučajevi dezerterstva, pa i izdaje.