Početkom juna 1991. godine koordinator u štabu TO Bjelovar Stanko Štimac donosi prvu formaciju buduće brigade Zbora narodne garde potpisanu od generala zbora Martina Špegelja. Istodobno se pristupa formiranju diverzantskog voda, koji je, tada još odjeven u maskirne odore JNA, obavljao dužnosti obrane zgrade štaba TO, vitalnih objekata u Bjelovaru i zgrade Sekretarijata narodne obrane općine Bjelovar.
Zapovijed o ustrojavanju 105. brigade ZNG-a stiže 23. juna no već tada je bilo oformljeno devet skupina za opkoparsko zaprečivanje i sedam skupina lovaca tenkova.
Tijekom srpnja formira se ‘A’ satnija 1. bojne. Brigada je formalno djelovala pod MUP-om. Po mjesnim zajednicama organizirani su vodovi uglavnom s privatnim naoružanjem.
U početku kolovoza 2. vod ‘A’ satnije na području općine Slatina u jednoj brzoj akciji oslobađa nekoliko sela od srpskih terorista te zarobljava prve količine oružja. Istog mjeseca 2. satnija 2. bojne prvi put borbeno djeluje u selima Kukunjevcu i Dobrovcu zajedno sa specijalnom postrojbom MUP-a Bjelovar.
Dovršava se formiranje svih postrojbi i zapovjedništva. Brigadu su sačinjavali vojni obveznici s područja Bjelovara (1. bojna), Čazme (2. bojna) i Đurđevca (3. bojna). Prvi sastanak zapovjedništva brigade održava se 19. kolovoza, uvodi se dežurstvo i vodi ratni dnevnik.
U početku septembra ‘A’ satnija 1. bojne odlazi u obranu Pakraca gdje 8. rujna u borbama u selu Kusonja u okruženju ostaje i pogiba 18 njenih pripadnika: Nikola Benkus, Željko Besek, Marinko Crnogaj, Mato Čančar, Miroslav Černak, Marijan Dukić, Stipe Gadža, Petar Grubeša, Anto Ivandić, Stjepan Kolar, Vladimir Krivačić, Stjepan Mamić, Tadija Markić, Ivan Palić, Zlatko Pavlović, Nedjeljko Pekić, Mario Posarić, Igor Stipić, Dubravko Štefulinac i Ante Tandara.
Tijekom prve polovice septembra 2. satnija 1. bojne smješta se u selo Bedenik i Velika Pisanica u prvom redu radi zaštite hrvatskog pučanstva. Dana 13. septembra ophodnja sa zapovjednikom Brankom Turkovićem upada u četničku zasjedu gdje je Turković teško ranjen i zarobljen. U akciji koja je uslijedila zarobljena su četiri četnika i veća količina naoružanja i vojne opreme.
Nakon zauzimanja JNA kasarni u Bjelovaru od zarobljenog naoružanja formira se topništvo, PZO, oklopno-mehanizirana bojna, veza, ABKO itd.
Dobivenim naoružanjem stječe se mogućnost mobilizacije kompletne brigade koja sredinom listopada kreće u borbenu zadaću u zapadnu Slavoniju, smjer Pakračka poljana – Ivanja lipa – Marino selo – Uljanik. Prva bojna oslobađa Kukuljevac, 2. bojna uz pomoć kutinskih boraca zauzima strateški važno selo Buujavicu i kreće dalje do potpunog ostvarenja planirane zadaće. Pritom JRV ostaje bez jednog MiG-21 koji je srušen uslijed bezuspješnog raketiranja položaja brigade. Selo Bair je oslobođeno 29. okotobra gdje su zaplijenjene velike količine naoružanja, vojne opreme i streljiva.
Nekoliko dana kasnije kompletna 105. brigada je prebačena u istočnu Slavoniju i zauzima položaje na potezu Komletinci – Otok – Privlaka – Gradište te Vrpolje – Strizivojna – Budrovci. Kod Komletinaca zaustavlja neprijateljski prodor i organizira se čvrsta obrana. U borbama se posebno ističu čazmanska 2. bojna, poglavito njezina 2. satnija te 1. satnija 1. bojne te oklopno-mehanizirana bojna koja 17. studenog vodi tešku susretnu borbu između Donjeg Novog Sela i Komletinaca gdje razbija jake neprijateljske oklopno-pješačke snage. Nakon neuspjeha 3. i 4. prosinca gardijska divizija JNA kreće u novi napad iz tri smjera koji je ponovno odbijen nakon čega se crta stabilizirala.
Brigadu na položajima 4. jula 1992. godine zamjenjuje UNPROFOR, dio odlazi u pričuvu, a dio na posavsko ratište do 31. listopada kada je cijela 105. brigada u pričuvi.
8. septembra 1993. od terorističke mine postavljene na vijenac u selu Kusonje ginu zapovjednik brigade bojnik Stanko Palić, satnik Mirko Pereš i desetnik Željko Šegović.
www.vojska.net