Referendum o nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine od SFRJ održan je 29. februara i 1. marta 1992. godine. Većina je Bosanaca i Hercegovaca glasala za demokratsku i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih gradana.
Na glasanje izašlo 64,31 posto birača s pravom glasa, a za suverenost BiH glasalo njih 99,44 posto.[1][2] Radiotelevizija Republike Srpske navodi da je izlaznost bila 63,7% građana SR BiH, od čega je 92,7% glasalo za nezavisnost.
15. januara 1992. objavljen je izvještaj Badinterove Arbitražne komisije, u kojem je konstituiranje Bosne i Hercegovine kao suverene i nezavisne države uvjetovano još jedino referendumom njenih građana, jer su ostali uvjeti iz decembarske Deklaracije Evropske zajednice bili ispunjeni.[2] Na dan 25. januar 1992. godine skupštinska većina, koju su činili uglavnom predstavnici Muslimana (Bošnjaka) i Hrvata, je donijela odluku o održavanju referenduma o nezavisnosti od SFRJ. Sjednica održana u ranim jutarnjim satima bila je duga i burna. Prije odluke o referendumskom pitanju na scenu su stupile prijetnje političara iz SDS-a kojim su nastojali isposlovati da svi poslanici srpske nacionalnosti napuste sjednicu.[5] Tadašnji poslanik u Parlamentu Republike Bosne i Hercegovine Miro Lazović je svjedočio o prijetnjama smrću upućenim njemu i njegovoj porodici zbog ostajanja na sjednici.[5] Nakon što je većina srpskih članova skupštine BiH protesno napustila sjednicu, Parlament BiH je doneo odluku o raspisivanju referenduma. Referendumsko pitanje glasilo je:
“Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?