2. juni 1992.: Okupacija i zločin u Ahatovićima

2. juni 1992.: Okupacija i zločin u Ahatovićima

8. maja 1992. godine počeo je napad na Ahatoviće, naselje u kojem su Bošnjaci činili više od 90 posto stanovnika.

Nakon granatiranja, srpske snage 2. juna 1992. probile su linije odbrane na kojima je bilo stotinjak samoorganizovanih mještana. Grupa od oko 40 mještana pokušali su da se izvuku iz sela i probiju prema Visokom, ali je na jednom brisanom prostoru na njih otvorena paljba iz artiljerijskog i pješadijskog oružja, u kojoj je ih je poginulo 18, a 12 ranjeno. Ostali su se morali predati napadačima.

Predsjednik Udruženja logoraša Novi Grad Amir Smječanin :

“Stoga, 2. juni treba da bude poruka svim generacijama koje dolaze kroz šta su njihovi djedovi, nane, očevi i majke prolazili i propatili. Kroz logore na području općine Novi Grad prošlo je oko 550 ljudi, od čega kroz Veliki hangar 113, Mali hangar 90, Distributivni centar 105 i Kiskana 243 osobe”, kazao je Smječanin.

On je dodao da je pet logoraša ubijeno u navedenim logorima, 11 odvedeno na Ilidžu i tamo ubijeno, 48 ubijeno na Sokolini, 13 logoraša sa područja Bioče i Bratunca odvedeno je u napoznatom pravcu i ubijeno, 15 pripradnika tadašnje Teritorijalne odbrane je zarobljeno i ubijeno.

“Svi podaci nam govore da je na ovom prostoru izvršen strašan zločin protiv čovječnosti, a glavni izvršioci Nikola Stanišić, Mile Stojanović, Žarko Krsman Šok, Radomir Špirić i drugi su danas na slobodi. Ovim putem apelujemo na Tužilaštvo BiH, da smo spremni na saradnju sa njima kako bi zločinci bili kažnjeni, a pravda zadovoljena”, poručio je Smječanin.

Bivši logoraš Fuad Mujkić prisjetio se 2. juna 1992. godine, istakavši da stvari koje je preživio tog dana nije mogao ni u filmovima da vidi. Mujkić je kazao kako su pružali otpor pet dana, ali je njihovo mjesto veoma malo kako bi se moglo suprotstaviti nadmoćnijem agresoru. On je zarobljen 2. juna, a razmijenjen 13. juna. Prva tri dana u logoru, kako je kazao, bio je bez hrane i vode, a vođen je kao “živi štit” na prinudne radove.

“Ja sam to doživio na svojoj koži, tu torturu, zlostavljanje i ostalo. Preživio sam nešto što čovjek u normalnom životu ne bi mogao preživjeti. Ali psiha čovjeka prevazilazi te bolove koje smo mi doživjeli. Od udaranja, maltretiranja, fizičkog, psihičkog… To su nam sve namjestili uglavnom naše komšije Srbi uz pomoć Srbije”, istakao je Mujkić.

Adisa Bukalo-Selimović iz Ahatovića izgubila je oca Džemaila Bukala kada je imala devet godina, 1. juna 1992. godine. Izgubila je i amidžu i dajdžu, ali njena najbolnija rana je što je ostala bez svog zaštitnika.

“Moj otac nije zarobljen. On je ubijen kod naše kuće, na liniji razgraničenja. Moj babo se vratio po nas dvije da bi nas spasio, ali mi smo sat prije toga izašle. Njega su tu uhvatili i ubio ga je prvi komšija, koji je nekoliko dana prije početka rata sjedio, jeo i pio sa nama”, prisjetila se Bukalo-Selimović. Ona je dodala da se bol nikada ne smanjuje, te da se gubitak roditelja nikad ne može zaboraviti i oprostiti.

Izvor: Trt.net. i agencije

————-

SUĐENJE RADOVANU KARADŽIĆU

Zaštićeni svjedok opisuje masakr iz Ahatovića

Haško suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću nastavljeno je svjedočenjem zaštićenog svjedoka KDZ 041, koji je skrivenog imena i lika dao iskaz iz Sarajeva preko video veze.

On je u potresnoj priči sucima opisao kako je preživio masovnu egzekuciju zatočenih Bošnjaka iz Ahatovića.

Do svibnja 1992. godine paravojne jedinice poput Arkanovaca i Belih Orlova stigle su u područje općine Stari Grad, u kojoj je prema iskazu svjedoka glavnu riječ vodio premijer Republike Srpske Momčilo Krajišnik te Nikola Stanišić i Rajko Torbica koji su naložili bošnjačkom stanovništvu Ahatovića da napuste područje.

Optuženi: Krizni štabovi organizirani radi obrane

Nakon upozorenja, krajem svibnja, jake srpske snage vođene Jovanom Tintorom zvanim Joja napale su mjesto prilikom čega je ubijeno petnaest do dvadeset mještana i razoreno preko sto kuća.

Svjedok KDZ 041 pokušao je pobjeći prilikom napada, ali su ga ulovili zajedno s tridesetak muškaraca.

“Nas su četnici opkolili. Ove koji su se mogli kretati i lakše ranjene, su izdvojili na obližnju livadu. Do mene je bio moj rođak koji mi je rekao mi: Evo Bate Arnautovića i Dragana Koprivice. Prišli su ovim teže ranjenim i pucali u njih. Primijetio sam noževe kad su izvadili i uzeli su za glavu Suljić Jusufa i preklali ga, tako isto i Dokmu Nihada”, opisao je svjedok.

Karadžić prebacuje odgovornost na Mladića i Miloševića

S preživjelim bošnjačkim muškaracima i svjedoka su odveli u obližnju kasarnu u Rajlovcu gdje su premlaćivani i mučeni.

Prema njegovim riječima zatočeni su u cisternama u kojima je još bilo vode. U manjoj je bilo 90, a u većoj oko 130 ljudi.

“Nismo spavali nikako. Tko je mogao naslonio se na željezni zid cisterne i tako drijemao. Netko bi zaspao i pao u tu vodu”, prisjetio se svjedok.

Zaštićeni svjedok na suđenju Karadžiću

Tijekom iskaza, zaštićeni svjedok je opisao nekoliko premlaćivanja do smrti koje je vidio ili o kojima je čuo za vrijeme zatočeništva tijekom dva tjedna.

Prva veća grupa ljudi odvezena je i nikad se za njih više nije čulo, naveo je svjedok sjetivši se kako je zatočenicima lagano da ih se vozi na razmjenu.

Zadnji dan njegovog zatočeništva specijalne snage srpske policije došle su i utrpale svjedoka zajedno s većom grupom ljudi u autobus. Također im je lagano da idu na razmjenu, a autobus je vozio navodni Žuti, vozač od spomenutog zapovjednika Tintora.

U jednom trenutku, tijekom vožnje, Žuti je zaustavio autobus i rekao stražarima, da idu natočiti vodu za hlađenje motora.

“Kad su oni izašli iz autobusa nekih 10-15 sekundi začula se jaka detonacija s prednje strane autobusa, iz mase ljudi. Zatim je započela iz pješadijskog naouružanja i još dvije jače detonacije. Ručne bombe su eksplodirale ispod autobusa. Tako da je to trajalo nekih 15 minuta”, izjavio je svjedok.

Samo nekoliko zatočenika je preživjelo i uspjelo se dokopati sela Vukasovići jer se nikom od srpskih vojnika nije dalo ući u autobus i pregladati – ima li preživjelih, unatoč naredbi da se to učini.

Optuženi: To nije bila egzekucija

Tijekom unakrsnog ispitivanja zaštićenog svjedoka optuženi Karadžić se trudio ukazati kako se nije radilo o ubijanju civila prilikom zauzimanja Ahatovića nego o vojnoj operaciji.

Također pokušavao je narušiti vjerodostojnost svjedočenja tražeći nepodudarsnosti u svjedokovim prijašnjim i novijim izjavama.

Suđenje se nastavlja idući tjedan izvođenjem novog svjedoka optužbe za genocid i ostale zločine u BiH između 1992.i 1995.godine.

17. februar/veljača, 2011.

Pripremio: Goran Jungvirth

Radio Free Europe / Radio Liberty © 2022 RFE/RL, Inc.

Domovina Bosna i Hercegovina