Nesib Malkić rođen je u Gornjim Dubravama (Živinice) 05. jula 1961. godine. Bio je aktivno vojno lice. Poginuo je na dužnosti komandanta 210. brdske brigade prilikom izviđanja u rejonu Crne Rijeke kod Olova 25. oktobra 1993. godine. Brigada kojom je komandovao, nakon njegove pogibije dobila je naziv “210. viteška brigada Nesib Malkić”.
Bio je nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan od 1993. Posthumno je odlikovan Ordenom heroja oslobodilačkog rata 1994. godine.
RADNIČKO DIJETE
Nesib Malkić bio je peto od osmero djece Hamdije i Ajke. Imao je četiri sestre i tri brata. Fadil, Rasim i Ahmed su takođe bili pripadnici Armije BiH. Njegov otac radio je u drvnoj industriji, a majka mu je bila domaćica.
Odmah po završetku osnovne škole u Gornjim Dubravama, kao pitomac 25. klase upisuje Srednju vojnu školu u sarajevskoj kasarni “Maršal Tito”. Kao odličan učenik i vojnik upisuje i Višu vojnu školu – Odsjek ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušna odbrana, nakon čega završava i specijalističku obuku u Zadru. Tokom svoje vojne karijere u JNA isticao se kao primjeran vojnik i oficir sa činom kapetana.
NAPUŠTANJE JNA
Živinice su bile jedna od prvih općina u Bosni i Hercegovini čiji su građani krajem 1991. godine masovnim protestima iskazali otvoreno nezadovoljstvo prema JNA zbog njihovog odnosa prema građanima i blagonaklonosti agresivnoj politici Karadžićeve Srpske demokratske stranke – a i njenih paravojnih formacija. Prilikom jednog protesta verbalno su napali pripadnike JNA uzvikujući: “Nije ovo Srbija!”
Prema kazivanju Nesibovog zemljaka i prijatelja iz vremena službe u JNA, a kasnije i saborca Salkana Butkovića, Nesib Malkić bio je čovjek koji je imao izrazit patriotski naboj u sebi.
“Period 1991–1992. godine bio je veoma buran za sve nas koji smo bili u situaciji da moramo odlučiti da li da napustimo JNA – koja je do tog vremena slovila kao vrlo jaka i organizirana armija. U toj situaciji prelamanja Nesib Malkić pokazao je odlučnost i ispred svega stavio svoj narod.” (Salkan BUTKOVIĆ, major ARBiH)
“Napustili smo sve privilegije. Sve što su nam nudili, bacili smo pod noge. Shvatili smo svoju obavezu da branimo svoj narod i svoju državu.” (Enes GURDA, oficir ARBiH)
Prilikom pomjeranja snaga JNA početkom 1991. godine, Nesib Malkić sa svojim privatnim autom napušta kolonu vozila Jugoslovenske armije i stavlja se na raspolaganje općinskom štabu Teritorijalne odbrane Kladanj. Raspoređen je na dužnost komandira čete TO Živinice, a ubrzo postaje i načelnik Općinskog štaba TO Živinice. Dolazak Nesiba Malkića značio je veliko moralno ohrabrenje za nenaoružane pripadnike malobrojnih patriotskih snaga koje su se spremale da, bez obzira na sve, pruže odlučan otpor okupaciji Bosne i Hercegovine.
ORGANIZACIONE SPOSOBNOSTI
Teritorijalna odbrana, policijske i druge patriotske snage u Živinicama činile su vrlo fluidnu organizaciju. “Postojale su grupice spremne da pruže otpor, ali prava organizacija borbenih jedinica nije postojala. ” (Hasan MURATOVIĆ, ratni komandant OŠTO Živinice)
“Nije bilo jednostavno tad biti pripadnik bivše JNA u redovima branitelja. S druge strane, mnogi su mislili da će rat trajati 2–3 mjeseca, pa su računali da će nabrzinu pokupiti činove. Malkić je bio izuzetno stručan oficir i imao je svoju viziju. Znao je da sve to neće ići tako lako.” (Husein JUSIĆ, saborac i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)
„Živinice su bile idealno mjesto za odgovornog i sposobnog oficira kakav je bio Nesib Malkić. Mi smo od početka znali da hoćemo da se borimo za državu Bosnu i Hercegovinu i da je očuvamo u njenim historijskim granicama. Platforma Predsjedništva RBiH za nas je bila svetinja.1 Od samog početka imali smo multietnički sastav jedinica i komandi.” (Hasan MURATOVIĆ, ratni komandant OŠTO)
Prve ozbiljnije obrise dobre organizacije, po kojoj će živiničke snage kasnije postati prepoznatljive u cijeloj državi, dao je Nesib Malkić. Uspostavio je prvu pravu organizaciju sistema veze na području OŠTO Živinice. Organizirao je, u formacijskom smislu, i prvu pravu četu koja je izašla na brdo Gradina iznad Živinica. Jednostavno, već na samom početku svojim angažmanom i djelima pokazao se kao pravi čovjek koji treba stati na čelo patriotskih snaga.
UKRUPNJAVANJE JEDINICA
Odlučnost stanovništva Živinica za odbranu cjelovite Bosne i Hercegovine najbolje pokazuje podatak da su u Živinicama već 2. aprila 1992. godine formirane dobrovoljačke jedinice koje su trebale pomoći malobrojnim braniteljima Bijeljine koje su prethodni dan napale paravojne snage SDS-a i snage Srpske dobrovoljačke garde predvođene ratnim zločincem Željkom Ražnjatovićem Arkanom. Nažalost, ta jedinica nije učestvovala u odbrani Bijeljine, jer tada štab TO nije imao dovoljno naoružanja. Ipak, već 9. aprila kada su tenkovske jedinice JNA i Arkanova Srpska dobrovoljačka garda zauzele Zvornik, 72 pripadnika TOBiH iz Živinica pridružili su se hrabrim braniteljima Kula-Grada.
Općinski štab TO Živinice bio je prvi štab teritorijalne odbrane u zemlji koji je izvršio mobilizaciju vojno sposobnog stanovništva.
Od samog početka, kao načelnik Općinskog štaba TO Živinice Nesib Malkić je insistirao na ukrupnjavanju jedinica. Imao je jasnu viziju organizacione strukture koja je bila neophodna za usješno suprotstavljanje neprijatelju. Ukrupnjavanjem postojećih jedinica formirana je 210. brigada Armije RBiH.
“Malkić je izrazio želju da komanduje tom brigadom. Zahvaljujući Malkićevim organizacionim sposobnostima, daljom transformacijom Općinskog štaba TO Živinice formirana je Komanda operativne grupe, ranga divizije sa 6 brigada. Na čelu ovih formacija bio je Nesib Malkić.” (Hasan MURATOVIĆ, ratni komandant OŠTO)
“U februaru 1993. godine Malkić, kao komandant brigade, paralelno s ratnim djelovanjima organizira kurs komandira odjeljenja i vodova uporno insistirajući na odgovornosti i disciplini pripadnika brigade.” (Zahir MUŠIĆ, major ARBiH i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)
“Kad je akcija, tražio je maksimalnu opreznost kako bi se sačuvalo što više života naših vojnika.” (Šefik TULUMOVIĆ, vojnik)
BORBENA DJELOVANJA BRIGADE
Odbranom Tuzle, Kalesije, Kladnja, Banovića, Lukavca, Gračanice, Srebrenika, Gradačca i Živinica uvezana je relativno prostrana slobodna teritorija u ovom dijelu zemlje. Ipak, 210. brigada Armije RBiH, koju je ustrojio Nesib Malkić tokom rata nikada nije mirovala. Jedan ili dva bataljona ove brigade uvijek su bili na zadatku.
“Ponajmanje smo branili državu na svojoj općini; 75 % naših zadataka bilo je na prostoru drugih općina. Bili smo na svim ratištima u zoni i na mnogim van zone 2. korpusa. Nema na kojem nas ratištu nije bilo…” (Husein JUSIĆ, saborac i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)
Tokom borbi na području Brčkog jednom prilikom, prema kazivanju oficira iz Malkićeve komande, general Sefer Halilović, prvi načelnik Generalštaba Armije RBiH, pisao je sa suzama u očima: “… Ne mogu vam narediti, znam da činite sve, ali učinite šta je još moguće…” (Nusret ČERKEZOVIĆ, oficir ARBiH)
Načelnik Generalštaba Armije Republike BiH general Rasim Delić u jednom svom govoru u Krajini rekao je da je 210. brigada najbolja brigada za ofanzivne i defanzivne zadatke.
ČOVJEK S NEVJEROVATNOM ENERGIJOM
“U tom ratnom periodu nije bilo struje. Dugo je noću radio. Svi mi ukućani, nekad i rahmetli majka držali smo zapaljenu trijesku nad njegovom kartom. Neprestano je bio posvećen planiranju vojnih djelovanja. Još nas dvojica braće bili smo u njegovoj brigadi. Nismo imali nikakvih povlastica. Čak nas je i preskakao, kad bi dijelio cigare i slično, da ne bi drugi borci zamjerili.” (Fadil MALKIĆ, brat)
“Analizu djelovanja brigade vršio je sa svim borcima i komandantima. Od pripreme zadatka do završetka. Nikada nijednom borcu nije uskratio odgovor.
Možete misliti bataljon od 40 do 500 prisutnih ljudi, a on nikada nije ostao dužan odgovor niti jednom vojniku. Ostajao je s ljudima dok je bilo pitanja, dok je bilo nejasnih stvari… Bio je uzor u predstavljanju i vođenju ljudi.” (Nusret ČERKEZOVIĆ, oficir ARBiH)
“Sa svojim vojnicima pričao je s potpunim poštivanjem i uvažavanjem. S ciljem zaštite života svojih vojnika uvijek je vršio temeljite pripreme i izviđanja ratišta.” (Zahir MUŠIĆ, major ARBiH i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)
“Nijedan borac njegove brigade nije došao tamo gdje već nije bio njihov komandant. Izviđanje terena vršio je s komandantima bataljona. Nakon toga bi komandanti bataljona na terenu vršili pripremu s komandirima četa da se za svakog vojnika odredi mjesto i da svaki vojnik zna svoj zadatak prije početka akcije.” (Nusret ČERKEZOVIĆ, oficir ARBiH)
“Kad bi neko pao u neku malodušnost, on je bio taj koji je rekao: ‘Hej, polako napravit ćemo mi nešto što će vrijediti, što neće biti lako pregaziti…’” (Salkan BUTKOVIĆ, major ARBiH)
DEBLOKADA TUZLE I MASAKR U STUPNOM DOLU
“Deset dana prije pogibije Nesiba Malkića, Komanda brigade izviđala je teočansko ratište. Plan neprijatelja krajem 1993. godine bio je da se preko Olova, dolinom rijeke Krivaje, spoji s neprijateljskim snagama na Ozrenu i da u potpunosti odsijeku tuzlansku regiju koja je već tada bila najveća slobodna teritorija u Bosni i Hercegovini. Ipak, stalni problem za pripadnike 2. korpusa bila je nemogućnost dopreme materijalno-tehničkih sredstava, hrane, goriva i lijekova. Plan neprijatelja je bio da potpuno odsijeku tuzlanski region. Snage Drugog korpusa odlučile su osujetiti taj plan napadom na grad Vareš koji je tada imao izuzetan strateško-taktički značaj. Grad Vareš bio je slavina od koje je zavisio život na području Tuzle. Svi humanitarni konvoji prolazili su kroz ovaj grad pod kontrolom HVO-a. Doprema hrane, lijekova i mts-a ovisila je isključivo o odluci lokalnih vojnih vlasti u tom gradu. Kad hoće puste konvoj, kad neće, zatvore i mi gladujemo. Mi smo zaista bili na granici izdržljivosti. Nismo imali hrane, nismo imali municije, dok se druga strana rasipala. Ja sam radio tada obavještajne poslove i imao sam podatke da četnički komandanti i neki HVO oficiri sjede po Varešu po kafićima, zajedno piju i druže se. Oni nisu između sebe imali neprijateljskih djelovanja.” (Enes GURDA, oficir ARBiH)
Nakon što se “proslavio” izvršenjem prljavih zadataka u cilju izazivanja neprijateljstva između snaga HVO-a i Armije RBiH i nakon što je sa svojim kriminogenim vojnicima zaveo strahovladu u Varešu hapseći i pripadnike HVO-a, 23. oktobra 1993. godine jedinice HVO-a pod komandom kriminalca i ratnog zločinca Ivice Rajića počinile su masakr nad bošnjačkim stanovništvom u Stupnom Dolu.
Nakon toga, 210. brigada Armije RBiH od pretpostavljene komande dobila je zadatak zauzimanja Vareša.
“Mi smo tada bili najjača manevarska brigada koja je upotrebljivana za najjača borbena djelovanja u cijeloj Bosni i Hercegovini.” (Nusret ČERKEZOVIĆ, oficir ARBiH)
“Komandant Nesib Malkić, kao i uvijek do tada, krajnje ozbiljno je prihvatio ovaj zadatak započevši pripremna izviđanja. Lično je 24. oktobra provjerio situaciju u Stupnom Dolu i odlučio da sa svojim planovima napada upozna komandante svojih bataljona. “ (Husein JUSIĆ, saborac i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan )
POGIBIJA KOMANDANTA MALKIĆA
Dan kasnije, 25. oktobra 1993. sve je krenulo naopako već od jutarnjih sati. U Komandi nije bilo dovoljno goriva, i umjesto u deset ujutro komanda je tek kasno poslijepodne u sumrak došla na lokaciju odakle su trebali vršiti izviđanje.
S obzirom da je bio oktobar, dio puta kojim je komandant Malkić s komandantima svojih bataljona trebao doći do linija prema Varešu bio je prilično vlažan. U rejonu Crnoriječke visoravni odlučili su da se iskrcaju iz vozila i nastave šumskim putem pješke. Spontano se oformila grupa oko komandanta brigade. Prema sjećanju njegovih oficira Malkić je bio veoma zabrinut situacijom u Stupnom Dolu. Kada su došli u neposrednu blizinu brda s kojeg se mogao vidjeti Stupni Do u plamenu, eksplodirala je prva granata. Pala je nekih 100 metara dalje. Pukovnik Sead Paravlić rekao je da se prije korekture vatre popnu na obližnje brdo odakle su trebali vršiti izviđanje Stupnog Dola.
“Potrčali smo prema šumi u zaklon i tada se čuo rotirajući zvuk druge granate.” (Husein JUSIĆ, saborac i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)
Bilo je oko 16.40 sati. Granata je pala tačno na mjesto kuda su se kretali komandant Nesib Malkić i njegovi oficiri. Pet oficira je teško ranjeno, a komandant brigade Nesib Malkić bio je na mjestu mrtav. S njim su poginuli i načelnik štaba brigade Fikret Andelić, Sead Paravlić, Nevres Šišić i Nermin Forčaković koji je poslije podlegao od zadobijenih rana.
SUMNJIVE OKOLNOSTI
Tokom ratnih godina dešavale su se mnoge, nikada razjašnjene sumnjive situacije u kojoj su konce rata vodile mračne sile najčešće povezane profiterskim i ratnohuškačkim porivima. Malkićevi saborci koji su 25. oktobra 1993. godine bili svjedoci pogibije komandnog kadra 210. brigade ne kriju sumnju da je do ovog tragičnog događaja došlo pukom slučajnošću. Iako utvrđivanje istine prepuštaju historiji, vjeruju da nekome nije odgovaralo da se izvrši zauzimanje Vareša.
“Granate su doletjele s položaja vojske RS-a s prostora Bijambara. Optička vidljivost nije postojala. Nakon što je druga granata pogodila pripadnike komande 210. brigade, nije se više čula nijedna eksplozija. “Imam pravo da sumnjam da u tome ima elemenata izdaje; historija će pokazati…” (Enes GURDA, oficir ARBiH)
UZORAN PRIMJER ZA HISTORIJU RATOVANJA
Brigada kojom je komandovao Nesib Malkić nakon njegove pogibije dobila je počasni naziv “210. viteška brigada Nesib Malkić”. Iako je u rat ušao sa činom kapetana, Malkić je bio rijedak primjer vojnog profesionalca, “vojnika od glave do pete”, koji se nametnuo svojom stručnošću i primjernim ponašanjem. Njegova brigada je bila ogledalo svog komandanta. Bila je to jedna od najbolje ustrojenih formacija na prostoru Bosne i Hercegovine sastavljena od patriota koji su se prije svega izdvajali svojim vojnim vještinama i profesionalizmom.
Heroj oslobodilačkog rata komandant Nesib Malkić sahranjen je u Gornjim Dubrava ma.
—–
1 Sarajevo, 26. 6. 1992. : Platforma za djelovanje Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine u ratnim uslovima: Rat koji je izvršenom agresijom nametnut Bosni i Hercegovini, uzrokovao je neviđeno stradanje stanovništva i uništavanje materijalnih dobara. Za traženje rješenja ratne drame Predsjedništvo je usvojilo Platformi kao najširi politički okvir za okupljanje svih patriotskih snaga.
1. Kakva Bosna i Hercegovina
Bosna i Hercegovina je suverena i nezavisna država građana konstitutivnih i ravnopravnih naroda, Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika ostalih naroda koji u njoj žive. Republika se konstituiše na principima parlamentarne građanske demokratije, što podrazumjeva prije svega tržišnu ekonomiju, stranački pluralizam i ljudska prava i slobode. Unutrašnje ustrojstvo BiH, kao multinacionalne i multireligiozne zajednice, zasniva se na regionalnoj i lokalnoj samoupravi koja uvažava ekonomske, kulturne, istorijske i etničke kriterije. Lokalna i regionalna samouprava ne može biti u suprotnosti sa principima teritorijalnog integriteta i jedinstvenog funkcionisanja vlasti na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
2. Odnosi i institucije koje garantuju nacionalnu ravnopravnost
Tri konstitutivna naroda, Muslimani, Srbi i Hrvati u BiH imaju svoje nacionalne interese, ali i interese koji proističu iz tradicije viševjekovnog zajedničkog življenja. Politički život u BiH zasniva, se na ravnopravnosti Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda i narodnosti u upravljanju državnim poslovima. Suverenitet države ostvaruje se na cijeloj teritoriji koju određuju jedinstvene granice priznate od međunarodne zajednice. Državna, zakonodavna i sudska vlast se ostvaruje na nivou Republike. Zakonodavno tijelo je Skupština Republike Bosne i Hercegovine koja ima dva vijeća : Vijeće građana i Vijeće naroda. Vijeće naroda čine predstavnici tri konstitutivna naroda BiH. Zastupljenost naroda u Vijeću je paritetna, a odluke se donose koncenzusom. U nadležnosti Vijeća nalaze se pitanja koja se neposredno tiču ravnopravnosti konstitutivnih naroda. Predsjedništvo RBiH ima paritetan sastav i također odlučuje koncenzusom. Osiguraće se da u Predsjedništvu budu zastupljeni i građani koji ne pripadaju ni jednom od tri konstitutivna naroda BIH. Ustavom će se utvrditi koji republički organi i institucije se formiraju na principu paritetne zastupljenosti tri konstitutivna naroda. Princip koncenzusa ne može se koristiti za blokadu rada u Vijeću naroda i Predsjedništvu, što će se bliže utvrditi poslovnicima rada ovih organa.
3. Za kakve međudržavne odnose je zainteresovana BiH
BiH je po nacionalnom sastavu, geografskom položaju, istorijskim vezama, prirodnim potencijalima i strukturi privrede zainteresovana za povezivanje sa svim susjednim državama kao i drugim državama na bazi uzajamnog poštovanja i ravnopravnosti. Država Bosna i Hercegovina ina poseban interes da postane ravnopravna članica Evropske zajednice. U uspostavljanju međudržavnih odnosa polazi se od interesa svih građana i konstitutivnih naroda BiH. O karakteru međudržavnih odnosa odlučuje Skupština i građani BiH. Dok traje rat Bosna i Hercegovina ne može ulaziti u međudržavne saveze koji mjenjaju njen ustavni karakter za što je uslov odgovarajuća demokratska procedura, koja podrazumjeva odlučivanje u parlamentu, odnosno Vijeću naroda, ili, zavisno od važnosti odluke, neposredno putem referenduma.
4. Odnos prema prekidu rata i uspostavljanju mira u BiH
Svaki rat se u istoriji završi mirom. Što prije mir zamijeni rat, manje će biti razaranja i ljudskih žrtava. Stoga je Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine za pregovore koji vode miru. Pregovori o miru mogući su uz poštivanje sljedećih uvjeta, odnosno principa:
a) Prekid ratnih dejstava
b) Uspostavljanje političkog stanja prije početka agresije
c) Priznavanje legalne vlasti države BiH i njenih institucija na cijeloj teritoriji, i
d) Naknadu ratne štete i kažnjavanje krivaca za ratne zločince u saglasnosti sa međunarodnim propisima.
U traganju za mirom BiH će tražiti i prihvatiti inicijativu i pomoć međunarodne zajednice i njenih institucija. BiH neće prihvatiti pregovore koji za osnovu imaju stvaranje etnički čistih teritorija ili regionalnu podjelu BiH na isključivo etničkoj osnovi. BiH također neće nikada prihvatili bilo kakve teritorijalne i demografske promjene i prednosti izdejstvovane ratom i nasiljem.
5. Politička osnova opštenarodnog odbrambenog-rata
Pravo na život, mir i slobodu čini temelj ljudskih prava u civilizovanom svijetu. Otpor agresoru organizovaće se i voditi kao opštenarodna odbrambena borba svih građana i svih naroda za oslobođenje BiH. U zajedničkom višenacionalnom frontu učestvuju patriotske snage koje su za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, za zajednički život i nacionalnu ravnopravnost Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika ostalih naroda i narodnosti (manjina ). Oružane snage BiH će u svoje redove uključiti pripadnike svih naroda koji žive u BiH. Višenacionalni sastav jedinica i štabova može sa više uspjeha voditi borbu za oslobođenje BiH od agresora. Stoga će se omogućiti lokalnim i opštinskim oružanim formacijama da pristupe zajedničkoj borbi pod uslovom da priznaju suverenitet i integritet BiH i njenu legalnu vlast.
6. Apel svim patriotskim snagama
Ova platforma je poziv svim građanima i svim narodima u Bosni i Hercegovini da se aktivno uključe u patriotski front borbe za suzbijanje agresije i uspostavljanje mira i slobode, reda i zakonitosti na cijeloj državnoj teritoriji Republike Bosne i Hercegovine. Pozivamo i sve one koji se nalaze na drugoj strani, a nisu ruke okaljali krvlju nevinih ljudi, da se priključe legalnim oružanim snagama Bosne i Hercegovine u borbi za slobodu, a protiv agresije. Predsjedništvo će donijeti zakon o amnestiji i sprečavati moguće pojave revanšizma.
Doneseno u Sarajevu, 26. Juna 1992. godine
Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine (Platformu su jednoglasno usvojili svi tadašnji članovi Predsjedništva: Alija Izetbegović, Stjepan Kljujić, Mirko Pejanović, Ejup Ganić, Ivo Komšić, Nenad Kecmanović i Fikret Abdić)