Nijaz Mujkanović – „Zločin s predumišljajem“
„Nedjelja je, 31. maj 1992. godine. Slušamo radio. Nešto šušti, krči i kroz to krčenje začu se ženski glas: „Ovdje srpski Radio Prijedor. Od danas je Prijedor srpski grad. Svi Muslimani, Hrvati i ostali nesrbi na području Srpske opštine Prijedor obavezuju se da na svojim kućama i stanovima istaknu bijele zastave ili bijele čaršafe čime iskazuju lojalnost srpskoj vlasti u Prijedoru. Potom pauza a onda isti taj glas upozorava da svi nesrbi koji napuštaju svoje kuće i stanove su dužni staviti bijelu traku oko ruke. Bili smo uznemireni. Stanovnici Bešića su već izvjesili bijele čaršave na svojim kućama. Gledamo kako pale kuće po Brđanima, Kozaruši…. Kamioni dolaze iz pravca Mrakovice, gdje otimaju i tovare pokradene stvari u kamione. Na glavama su im šljemovi , flaša rakije kruži od jednog do drugog. Nismo smjeli noćiti u kućama. Atmosfera je bila nepodnošljiva, mučna, zastrašujuća. Mi tužni, skrhani bolom i strahom za živote naših porodica. Sve se preko noći pomjenilo“.
Continue reading “Bila je nedjelja, 31. maj 1992.”