Pripadnici VRS-a bili su na platnom spisku Miloševića i Jugoslavije

POSLIJE OVOG VIŠE NIŠTA NE BI TREBALO BITI ISTO; NOVI TRANSKRIPTI GENOCIDA OTKRIVAJU ULOGU SRBIJE U AGRESIJI NA BIH: Pripadnici VRS-a bili su na platnom spisku Miloševića i Jugoslavije

Mediji večeras donose nove detalje iz transkripata sa sjednica Narodne skupštine RS-a održanih potkraj 1992. i 1995. godine, koji još jednom dokazuju direktno učešće Srbije u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, kakva je u tom periodu bila saradnja između paljanskog režima i Slobodana Miloševića, te potvrdu da je Beograd plaćao vojsku na čijem je čelu bio osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić.

Molio bi zastupnike, da više nikada ne optužuju ove poštene ljude da su nečiji plaćenici, ako primamo plate iz Jugoslavije to je onda samo rasterećenje budžeta RS-a, kazao je Manojlo Milovanović, načelnik Glavnog štaba VRS-a

Memorijalni centar Srebrenica predstavio je danas nalaze istraživačkog projekta “Genocide Papers/Transkripti genocida”, koji predstavljaju skup pretraživih stenograma/transkripata sjednica takozvane Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini/Narodne skupštine Republike Srpske u periodu 1991. do 1996. godine.

Neđo Gavrić, zastupnik u prvom sazivu NSRS-a, na 22. sjednici održanoj 23. i 24. novembra kazao je:

– Što se tiče odnosa naše Republike i Srbije, srpski narod s ove strane Drine nije nimalo zadovoljan, to jest sve više je nezadovoljan sa ovim stanjem koje se sada dešava. Naime u Vladu Srbije kod nas odlazi kako ko hoće i po bilo kom pitanju. Dobijali smo razne pomoći od Srbije i u nafti i u humanitarnim pomoćima i smatramo da je Srbija kada je dala tu pomoć ipak trebala da izvrši kontrolu gdje je ta pomoć otišla, a ima indicija da se našla na pijacama, privatnim tezgama, privatnim prodavnicama itd. da se neko silno obogatio od te pomoći a kada dođemo u Vladu Srbije, legitimni predstavnici kažu mi smo dali tone i tone.

Srbi s ove strane Drine smatraju da su jedan dio jedno biće sa Srbijom. Mi smatramo predsjednika Srbije Miloševića i svojim predsjednikom i mi tražimo i dalje da se tako ponaša i da nastavi u tom pravcu. Hvala.

General Manojlo Milovanović, načelnik Glavnog štaba Vojske RS-a na 55. sjednici NSRS održanoj 22. i 23. oktobra 1995., između ostaloga, kako je to zabilježeno u transkriptima, rekao je sljedeće:

– Kada pobeđujete niste vi zaslužni, kada gubite vi ste krivi. Eto to je taj moj doprinos. Predsjednik Milošević koliko vidim skoro iz svih izlaganja vas je napadao za Abdića i za naš stav Turčin je Turčin. Gospodo, sigurno do sada niste znali, ja sam dva puta zahvaljujući ne politici u RS-u, nego izvan RS-a, gurnut, maltene u zagrljaj Fikretu Abdiću, 16.novembra prošle godine mi je namješten sastanak na Plitvicama o kome ja nisam imao pojma. Izvjestio sam u pisanoj formi odmah i vrhovnog komandanta i komandanta GŠ. Drugi put mi je to napravljeno 14.februara na Petrovoj gori, kada sam pozvan radi koordinacije dejstava, tada Srpskom vojskom Krajine onda mi je jednostavno rečeno, kada smo završili taj sastanak, gospodine generale čeka vas jedan čovjek koji želi da vas vidi. Ja sam mislio da je to neko od mojih ranijih kolega prijatelja oficira.

Ušao sam u prostoriju u kojoj je sjedio Fikret Abdić, pošto sam se našao zatečen, nisam imao ovlaštenja ni od Vrhovne komande ni od GŠ, da razgovaram sa njim, popili smo po mlijeko, to je bio onaj početak, kada su oni imali one početne uspjehe oko Kladuše.

Ja sam ga pitao, da bi se izvukao nekako, gospodine predsjedniče, autonomna pokrajina ne može ostati kao samostalna cjelina, vi se morate nekome prikloniti ili RSK, RS ili Hrvatskoj, on je meni tada doslovno rekao ovako.

Generale, znate li vi da sam ja trgovac po prirodi, znači predsjedniče ideš tamo ko da više, odgovorio je, možda i tako. I kako tad tako i sad ja zastupam tezu, Turčin je Turčin pa makar bio i Fikret Abdić.

Nama se prigovara, posebno me pogodilo ovo što je Rašula rekao, da je Bulatović predsjednik Crne Gore izjavio ono što je izjavio.

Gospodo, ja odgovorno tvrdim, to sam ja njima i rekao, vjerovatno zbog toga i ova letvica mi nije tamo prihvaćena. Ne daju oni nama ništa, mi dobijamo svoje. Povlačenje bivše JNA i iz Slovenije, Hrvatske, BiH koliko se to moglo i iz Makedonije. Ja sam bio na čelu grupe oficira i žao mi je što ne mogu otići u Makedoniju. Izvukli smo 126 skladišta iz Makedonije od igle do aviona. To smo locirali na teritoriji Srbije i Crne Gore. Prema tome, neka se uzme da se pogleda koliko je Srbija, odnosno Jugoslavija proizvela metaka od početka, od kako smo mi počeli rat, to je municija zna se odakle.

Ovdje stalno neko potencira, plaće oficira, u stvari neko je iznio da je Bulatović rekao da mi nismo htjeli doći dok nam oni nisu obećali plaću. To je čista laž. Mi smo došli ovdje na osnovu sporazuma Predsjedništva tadašnjeg, tada smo se zvali Srpska Republika BiH, ja znam da sam prvi put kada sam došao dao primjedbu, jer je SRBiH, ono ispada Socijalistička Republika BiH, tada je postignut taj sporazum da oficiri koji dolaze na front u bivšu BiH imaju isti status oficira Vojske Jugoslavije. Prema tome ni ove plaće nisu milostinja, to je sporazum između dva državna organa, to je bilo naše Predsjedništvo i tada njihovo krnje predsjedništvo na čelu sa onim Brankom Kostićem, tako radi razgraničenja.

Ja se, jedino ljutim na ovu Vladu, mi smo dva puta do sada ostajali bez plaće. Oba puta je potez Jugoslavije bio kontraproduktivan, ja sam se lično plašio da će kada ostanu oficiri bez plaća, da ćemo ostati bez oficira. Međutim, to se nije dogodilo. Dogodilo se nešto drugo. Drugi put je to bilo 4.avgusta 1994. kada su blokirali Drinu i mi smo tada bili bez tih plaća 6 mjeseci. Dobro znaju članovi Vrhovne komande, da sam ja mesec dana prije toga, jer se znalo da će doći do blokade, do sankcija Srba nad Srbima i tražio sam da vlada smogne snage, to su u odnosu na postojeći budžet male pare, za plaćanje oficira. Obećano je, međutim, ništa se nije uradilo. Molio bi zastupnike, da više nikada ne optužuju ove poštene ljude da su nečiji plaćenici, ako primamo plate iz Jugoslavije to je onda samo rasterećenje budžeta RS-a.

Gospodine Rašula, vi ste rekli Miloševiću, to ste vi iznijeli ovdje, da ste mu rekli da generali tvrde da ne dobijaju municiju, gorivo iz Jugoslavije. Ne znam kako ste to mogli. Ja vas cijenim kao starijeg čovjeka, ili me niste slušali na prošloj Skupštini, ja sam rekao, a to tvrdim cijelo vrijeme ovog rata, ni jedna borbena operacija, ni jedan uspjeh ili neuspjeh nije bio doveden upitanje zbog nedostatka municije i goriva, koliko toliko uvijek smo ga imali. Druga je stvar što su naši protivnici išli ispred nas, pa mi kada smo mogli da tučemo jednom, oni nisu mogli ni jednom, e sada kada oni tuku sa sto mi odgovaramo sa jednom. Daj Bože da mi i dalje nastavimo sa jednom, a i kod njih se polako smanjuje.

Prema tome, niste u pravu gospodine Rašula kada ste optužili generale da oni kukaju da nemaju municije i goriva. Vi znate šta ste meni prebacili da nisam smio da kažem na Skupštini, za donji veš, sada neću biti brutalan. To je sada problem vojske, opremanje.12 općina smo mi izgubili, odgovornost će snositi i treba da snosi onaj ko je pojedinačno, ko je kriv. Međutim, iz tih 12 općina mi imamo oko 9 brigada, koje su već skoro dva i po tri mjeseca na ledini. Ostale općine izdržavaju svoje brigade, još ni dinar nije dobiven za izdržavanje tih brigada, htjeli mi ili ne htjeli, ako tako nastavimo ostat ćemo bez tih 9 brigada, jer nema više motiva za petrovačku, drvarsku brigadu da opstaje. Pokušavamo nešto da ih približavamo zonama gdje su im iseljene porodice. Međutim, šta će opet Drvarčani dati kada su u izbjeglištvu, tako da bi o tome trebalo malo povesti računa. Hvala vam lijepo.

Tada nezavisni zastupnik, danas predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik, prema transkriptu sa 56. sjednice Skupštine RS-a održane 17. decembra 1995. godine, također je govorio o pomoći Srbije.

– Predsjedniče, ja ovdje izlazim da bih opovrgao optužbe koje je Grujo Lalović iznio prema Klubu zastupnika, Nezavisnom klubu. One su zaista žestoke i da traže definitivno određenje Skupštine po tom pitanju. Ne moram napominjati šta je Lalović iznio, ali moram da kažem da smo se mi zaista razlikovali u razmišlјanju kako doći do konačnog određenog rješenja, ali nikada nismo bili u funkciji da se nacionalni interesi srpskog naroda dovedu u pitanje na ovim prostorima.

Mi smo se zalagali na neki drugi način pokušali, ali zaista samo pokušali da ovoj skupštini prezentujemo naše mišlјenje i vi morate da prihvatite činjenicu da veoma rijetko, gotovo nikada naši prijedlozi nisu prolazili. Ja sada neću da pravim jedan presjek svega toga šta je i kako je sve predlagano, mada vam to sve mogu reći i moglo bi se jasno definisati na kojoj strani treba da se traže određeni krivci za sve ovo, ali moram da kažem da je naš pristup od početka bio taj, da smo mi smatrali da ovu našu pravednu borbu u Republici Srpskoj ne možemo izvesti do kraja bez Srbije, bez obzira ko tamo sjedio kao predsjednik i da li je to tamo Milošević ili sutra neko drugi, smatrali smo neophodnim da to bude određeni nivo saradnje.

Sve do tada dok je naše državno rukovodstvo sarađivalo sa Srbijom mi smo smatrali da nema potrebe da mi bilo šta tamo pokušamo, a sve i nakon toga što smo činili zaista je bilo samo pokušaj. Prema tome nikakav odlučujući doprinos ukupnoj situaciji i ukupnom ovakvom rješenju – stoji u transkriptu sa 56. sjednice, piše Faktor.