153. brigade HV – Velika Gorica je mobilizirana kao 10. brigada TO (Teritorijalne obrane). Mobilizacija se provodila od 03. do 10. oktobra 1991. godine. Odmah po mobilizaciji zauzima položaje na lijevoj obali rijeke Kupe na širem području Pokupskog. Potom dijelom snaga sudjeluje u blokadi vojarni „Pleso“ i „Maršal Tito.“ Dana 26. i 27. oktobra 1991. godine, dijelom snaga prelazi rijeku Kupu u Letovaniću preko pontonskog mosta i zauzima položaje kod sela Slana, koji su u tom trenutku najistureniji položaji HV na cijeloj Banovini.
Vrši napad na pravcu sela Slana i Glinska Poljana. Dana 28. oktobra 1991. godine ostatkom snaga vrši nasilni prelazak rijeke Kupe kod Pokupskog čamcima i u napadnom borbenom djelovanju oslobađa sela: Pokupska Slatina, Andrijevići, Gornji i Donji Zaloj i Gračanicu. To je jedno od prvih oslobođenih područja u Domovinskom ratu. Nakon višednevnih aktivnosti na dostignutoj liniji, izvlači se na lijevu obalu Kupe, gdje održava položaje do kraja godine.
Dana 12. decembra 1991. godine mijenja ime u 153. brigada HV – Velika Gorica.
Dijelom snaga od kraja decembra 1991. godine do polovice februara 1992. godine izvodi borbena djelovanja u OG (Operativna grupa) „Posavina“ na novljanskom ratištu.
Početkom 1992. godine izvodi obrambena borbena djelovanja na pokupskom ratištu, a dijelom snaga borbeno djeluje na istočno slavonskom bojištu u sastavu ZP (Zborno područje) „Osijek,“ braneći komunikaciju Đakovo-Osijek, s topničkih položaja u selu Vladislavci.
U proljeće 1992. godine dio topničkih snaga upućuje u Dalmaciju, na sinjsko ratište, koje u sudjelovanju s drugim snagama HV, vrše obranu Sinja i šireg područja brane Peruča.
U ljeto 1992. godine brigada formira TG-153 (Taktička grupa) i tijekom ljeta i jeseni, u više navrata izvodi borbena djelovanja u okviru OG „Posavina“ na istočno posavskom bojištu, a krajem 1992. u okviru ZP „Osijek“ na istočno slavonskom bojištu u području Spačve.
Godine 1993. sa snagama TG-153 sudjeluje u borbenim djelovanjima na Južnom bojištu, u obrani Dubrovnika, sve do početka 1994. godine.
Od 10. januara do 25. marta 1994. godine vrši obrambena borbena djelovanja u okviru OG „Neretva.“ U aprilu 1994. vraća se u matičnu vojarnu u Velikoj Buni i prevodi u pričuvu.
Brigada je ponovno mobilizirana 1995. godine kada sudjeluje u vojno redarstvenoj operaciji „Oluja,“ na pokupskom ratištu, kada po drugi put u Domovinskom ratu dijelom snaga vrši nasilni prelazak rijeke Kupe čamcima i prelazi u napad. Potom prelazi na pravac Petrinje i u sudjelovanju s 2. gardijskom brigadom „Gromovi“ sudjeluje u oslobađanju Gline i Topuskog, zarobljavanju 21. Kordunskog korpusa neprijateljske vojske u Topuskom, sudjeluje u čišćenju Petrove Gore u području sela Perna i izbija na državnu granicu s BiH. Uspostavlja kontakt sa snagama 5. korpusa Armije BiH. Potom osigurava državnu granicu na liniji: lijevo selo Gornji Žirovac – desno selo Katinovac, u dužini 20 km, sa zadaćom čuvanja granice do dolaska snaga granične policije MUP-a Republike Hrvatske.
U Veliku Goricu vraća se 14. septembra 1995. godine uz veličanstven doček.
Od 1991. do 1995. godine u sastavu 153. brigade HV doprinos obrani Domovine dalo je 5.818 branitelja. Ranjena su 452 pripadnika, od kojih su petorica 100% ratni vojni invalidi. Poginula su 72 pripadnika: 1991.-14, 1992.-42, 1993.-4, 1994.-4, 1995.-8.
Zapovjednici 153. brigade HV – Velika Gorica i TG-153 bili su: Stjepan Bačurin, Stjepan Turčić, Damir Goršeta, Drago Lovrić, Tihomir Herceg, Nikica Repač, Dražen Bartolac i Damir Trut.
Za doprinos u Domovinskom ratu 153. brigadu HV – Velika Gorica Predsjednik Republike Hrvatske odlikovao je odličjem „Red Nikole Šubića Zrinskog,“ a Gradonačelnik Grada Zagreba dodijelio joj je „Medalju Grada Zagreba.“