Zbog svog geografskog položaja i strateškog značenja na tzv. Koridoru kojim je Srbija planirala održavati vezu sa „SAO Krajinom” – Brčko se našlo među prvima na udaru agresora. Među najvažnije datume u odluci da se Brčko brani treba pomenuti: 10. maj 1992. godine, kada je Općinski štab TO Brčko formirao sektore za odbranu grada: Prvi sektor – Meraje – Ivići – Mujkići- Gluhakovac; Drugi sektor – Broduša – Stari rasadnik Brod, Treći sektor – Rijeke – Klanac i Četvrti sektor – Mjesna zajednica „4. juli” – Dizdaruša – Begovača, te Rejonski štab sa četama TO: Četa Gornji Rahić, ojačana vodovima iz sela Čande i sela Čosete; četa Brka, ojačana vodom iz sela Palanka i četa Maoča, ojačana vodovima iz sela Rašljani i sela Islamovac sa ukupnim brojem oko 7.500 boraca na dan formiranja.
17. maj 1992. godine, kada je formirana 108. brigada na slobodnim prostorima općine Brčko sa sjedištem u Gornjem Rahiću. Brigada je bila veoma brojna i jaka. Kroz nju je prošlo oko 10.000 boraca. Bila je presudni faktor za kasnije političke događaje koji će se dogoditi u vezi sa statusom teritorije općine Brčko. Komandanti ove „legendarne” brigade bili su Farid Mujkanović, Ramiz Pljakić i Mensur Đakić. U herojskoj borbi za očuvanje slobodne teritorije Brčko, 108. brigada je dala 486 najboljih boraca. Evidentiranih ranjavanja boraca bilo je 3.780, a status RVI dobilo je 553 borca (od čega su 45 amputirci). 108. brigada Brčko iznjedrila je 30 „Zlatnih ljiljana”.
Skip to content