Članovi porodica ubijenih Bošnjaka Prijedora okupili su se jutros u Identifikacionom centru Šejkovača kod Sanskog Mosta i u tišni formirali dva reda od kamiona do ulaza u Centar te na rukama prenijeli tabute u kamione.
Krajiška “Srebrenica” oprašta se danas od 29 bošnjačkih žrtva genocida počinjenog na području Prijedora u periodu 1992-1995. Komemoracija će biti održana na stadionu OFK Brdo Vedro polje u Hambarinama s početkom u devet sati.
Najmlađa žrtva je Zikret Redžić koji je u trenutku smrti imao 18 godina, a najstarija Asim Žerić koji je u trenutku smrti imao 67 godina. Posmrtni ostaci Zikreta su pronađeni u masovnoj grobnici Tomašica, a Asima u Jakarinoj Kosi. Na dženazi će biti ukopan i otac i sin, Mehmed i Sead Kadić, čiji posmrtni ostaci su pronađeni u Tomašici.
Prisutnima će se obratiti reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović, muftija bihaćki prof. Hasan ef. Makić kao i članovi porodica žrtava.
Jedina želja
Nakon 23 godine traganja za braćom Asmirom i Sabahudinom, Dijana Brdar iz prijedorskog naselja Bišćani će na kolektivnoj dženazi danas u Prijedoru ukopati mlađeg brata Asmira Kekića, koji je imao samo 20 godina kada je 20. jula 1992. mučki ubijen zajedno s više od 3.000 svojih sugrađana.
Brdar pored slika svoje braće: Otac Dedo i majka Asima nisu dočekali dženazu sinovima
Dočekala je da ukopa jednog brata, ali žali što njeni majka Asima i otac Dedo prije smrti nisu pronašli kosti sinova da ih dostojanstveno ukopaju te da im odu na mezare i prouče Fatihu. Dedo je umro 1998., a Asima samo godinu prije nego što je pronađen Asmir u masovnoj grobnici Redak.
– Otac je crk’o za Asmirom i Sabahudinom. Majka je bolovala od karcinoma i svaki dan je samo govorila da joj je naći djecu pa neka odmah umre. Iako joj je bila to jedina želja u životu, nije dočekala ovaj dan – kazala je Brdar za “Dnevni avaz”.
Sabahudin Kekić imao je 22 godine Asmir Kekić imao je samo 20 godina
Mlađeg brata je pronašla, ali još traga za starijim Sabahudinom, koji je imao 22 godine kada je ubijen. Nijedan nije bio oženjen iako su svadbe planirali baš ujesen te godine.
Smrt po treći put
– Asmira sam pronašla prošle godine u avgustu. Kada sam otišla na identifikaciju u Šejkovaču, rekli su mi da su kosti zapravo nađene 2000. godine i da je do 2007. bio ukopan na mezarju Hambarine kao NN osoba. Od 2007. do sada njegovi skeletni ostaci, koji su, nasreću, kompletni, što nije slučaj sa svim žrtvama, bili su u Šejkovači. On umire po treći put. U ovoj boli sam i sretna, jer će konačno naći vječni smiraj – dodaje Brdar.
Kaže da je za nju svaki Bajram bolan, posebno ovaj kada, umjesto da na ručak dočekuje braću, ona Asmira spušta u mezar.
“List krajiškog inata”
Simbol žrtve i obaveza na sjećanje
“List krajiškog inata” simbol je stradanja žrtava s ovih prostora, koji obavezuje na pamćenje te ponos i zakletvu kolektivnog napretka preživjelih na ovom prostoru.
Spisak žrtava koje će danas biti ukopane
Zikret (Zijad) Redžić, Vahid (Ragib) Siječić, Mirzet (Uzeir) Kadirić, Sead (Mehmed) Kadić, Mehmed (Meho) Kadić, Asmir (Dedo) Kekić, Zijad (Mehmed) Fikić, Mehemed (Atif) Hamulić, Ibrahim (Šerif) Begović, Refik (Hasan) Bačić, Nurija (Husein) Crljenković, Ferid (Ibrahim) Kadirić, Said (Hamed) Selimović, Nihad (Husein) Duratović, Asim (Hamdija) Kevac, Idriz (Ago) Brakić, Senad (Husein) Rešić, Ale (Bećo) Mehmedagić, Hasan (Ibrahim) Redžić, Ramiz (Fazlija) Brakić, Samir (Huzeir) Čaušević, Osman (Husein) Filović, Muris (Omer) Mušić, Refik (Idriz) Žerić, Reuf (Ramo) Fikić, Senad (Hilmo) Habibović, Hasib (Hasan) Rekanović, Asim (Muho) Žerić i Adem (Šukrija) Nazifović.
– 3.176 ubijenih i nestalih stanovnika Prijedora (evidentirano u Knjizi nestalih općine Prijedor “Ni krivi, ni dužni”, koju je priredilo Udruženje Prijedorčanki “Izvor”)
– 32 muškarca, 3 žene i po 1 dijete u prosjeku su dnevno ubijani u tri mjeseca, od kraja maja do kraja avgusta 1992.
– 102 ubijene djece
– 258 ubijenih žena
– Velid Softić, najmlađe ubijeno dijete – beba od tri mjeseca (posmrtni ostaci još nisu pronađeni)
– Zlata Krkić, najstarija žrtva – starica ubijena u 95. godini (posmrtni ostaci još nisu pronađeni)
– 807 tijela Prijedorčana ni 20 godina nakon rata još nije identificirano
– 27.000 ljudi prošlo je kroz prijedorske logore (broj utvrđen na osnovu činjenica iz sudskih presuda). Neki su tu samo prenoćili i konvojem otišli dalje u progonstvo, a neki u agoniji proveli i po 70 dana pa ih poslije još držali na Manjači ili logoru Batković
– 458 ljudi ubijeno ili nestalo u Omarskoj
– 362 zatočenika ubijena u Keratermu
Autor: A. Nu./ M. Ke. – avaz.ba