Dana 19. jula 1992. godine, srpske snage su po cijeloj crti bojišnice, uz jaku topničku potporu, izvele žestok pješačko-tenkovski napad sa namjerom da zauzmu oraški teritorij. Najveća žestina napada bila je oko sela Oštra Luka, zaselak Galići.
Desetine tenkova i nekoliko hiljada srpskih vojnika, naišli su na žestok otpor pripadnika HVO-a, borbe su bile toliko snažne, da ne isti dan crta obrane nekoliko puta probijana i vraćana. U konačnici, borbom prsa u prsa, srpske snage doživjele su teški poraz, kako u ljudstvu, tako i u tehnici. Srpski gubici su bili stotine poginulih i ranjenih vojnika, te nekoliko uništenih tenkova. I na strani pripadnika HVO-a bilo je na desetine ranjenih i poginulih. Spomenuta srpska ofanziva u narodu se najčešće spominje kao Boj na Galićima. Srpske snage su nastavile sa svakodnevnim granatiranjem oraških naselja. Hiljade granata izazivalo je materijalne štete i civilne žrtve. Takvo stanje je trajalo sve do 23. oktobra 1992. godine, kada su postrojbe 106. brigade HVO, u zoni odgovornosti IV bojne totalno razbile i uništile neprijatelja i oslobodile okupirano selo Vidovice, a 25. oktobra na isti način oslobođeno je i selo Kopanice. Srpske snage su pretrpjele teške gubitke.