U Lješevu, općina Ilijaš -22 civila su 5. juna 1992. godine strijeljali srpski vojnici, uglavnom komšije, a potom ih, nekoliko dana kasnije, sahranili u masovnu grobnicu na mjesnom mezarju.
Imena ubijenih: Ćamil i Izet Avdukić, Suljo, Munira, Hasan, Arif, Meho, Safet, Ibrahim, Huso i Amir Fazlić, Husnija, Mujo, Jasmin, Mensud, Fadil, Mehmed i Munir Masnopita, Arif Omanović, Zubejda Suljić, Nijaz Nuhić i Asim Karavdić.
Za ovaj zločin terete se predsjednik općine Ilijaš Ratko Adžić i Vaske Vidović – četnički vojvoda u Ilijašu, koji je sa svojom jedinicom počinio stravičan zločin.
Vidović je jedan od predvodnika zločina nad Bošnjacima na području općina Ilijaš i Vogošća, tokom 1992. i 1993.godine .
Vaske je bio blizak Šešeljev saradnik još od rata u Hrvatskoj, a 20. maja 1994. godine Šešelj ga je u Knežini proglasio četničkim vojvodom za „podvige“ na području Ilijaša, Nišićke visoravni i Vogošće.
Tokom rata je bio prepoznatljiv po tome što je vozio džip sa zastavom, na čiju haubu je pričvrstio lobanju Bošnjaka, kojeg je ubio prilikom napada na selo Crnu Rijeku na Nišićkoj visoravni, na koju je stavio plavu kacigu UNPROFORA. Po završetku agresije na BiH, Vidović je pobjegao u Zemun, gdje je uz Brneta Gavrilovića bio lični Šešeljev tjelohranitelj.
U Beogradu je uhapšen 25.aprila 2000. godine, zato što je 09.oktobra 1999.godine ispred Skupštine Srbije pucao u vazduh iz pištolja. Nakon Šešeljevog odlaska u Hag, bio je lični pratilac ljudima iz prvih redova Srpske radikalne stranke, Tomislavu Nikoliću i Aleksandru Vučiću. Kada su se krajem ljeta 2008.godine Nikolić i Vučić otcijepili od Šešelja, i osnovali svoju stranku pod nazivom “Srpska napredna stranka” (SNS), vojvoda Vaske je zajedno sa Brnetom Gavrilovićem i Mirkom Blagojevićem iz Bijeljine ostao vjeran Šešelju. Vučić i Nikolić su optužili Vasilija Vidovića i Mirka Blagojevića da su spremali atentat na njih, na promotivnom skupu nove stranke 05. novembra 2008. godine u sremskom selu Hrtkovci. Vasilije Vidović Vaske nikada nije smijenjen sa dužnosti ubice. I, pored mnoštva dokaza, još nije odgovarao za zločine u okolici Sarajeva, a porodice njegovih žrtava se pitaju „da li uopće u BiH postoji potjernica za njim“.
