Vjerodostojnost Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu (ICTY) je krajnje upitna. Ona se raspršila u komadiće, a malo ko razumije razloge nedavno izrečenih presuda! Piše u svom blogu na web stranici magazine „The Economist“ ugledni novinar Tim Džuda (Judah).
On ovakav stav izvlači iz brojnih reakcija vrsnih poznavalaca balkanske i bh. situacije iz vremena ratova 90-ih godina prošlog vijeka, na prošlosedmične presude Prliću i drugima, te Stanišiću i Simatoviću.
Nema logike
– Karl Bilt (Carl Bildt), švedski ministar vanjskih poslova, koji ima dugu historiju angažmana na Balkanu svoj je stav sažeo u postu na twitteru: “postaje sve teže vidjeti konzistentnost i logiku (Tribunala op.a.) u različitim presudama.” – naveo je Džuda.
On objašnjava da je 30. maja u prvostepenoj presudi Tribunal oslobodio Jovicu Stanišića, šefa srbijanske tajne policije i njegovu desnu ruku Franka Simatovića Frenkija od odgovornosti za zločine u BiH i Hrvatskoj.
Dan ranije, ICTY je Prlića i ostali – ukupno šest čelnih ljudi „Herceg Bosne“ – proglasio krivima za “zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja, i teška kršenja Ženevskih konvencija.”
– Ove dvije presude dolaze nakon tri ranije koje su mnoge ljude u regiji šokirale ili ih ostavile zbunjene. Momčilo Perišić načelnik Glavnog štaba Vojske Jugoslavije od 1993. do 1998. godine, bio je prvostepeno osuđen na 27 godina zatvora. No, u februaru ove godine Žalbeno vijeće Trubunala oslobodilo ga je. U novembru prošle godine Ramuš Haradinaj, kosovski Albanac i bivši gerilski vođa, oslobođen je nakon što mu je ponovo suđeno. U istom mjesecu Ante Gotovina, hrvatski general koji je, u 2011. bio je osuđen na 24 godina zatvora, također je oslobođen – navodi Džuda.
Upoređujući dvije prošlosedmične presude, Džuda citira Erika Gordija (Eric Gordy), profesora politike jugoistočne Evrope na Fakultetu slovenskih i istočnoevrospkih studija u Londonu koji je ustvrdio da sada za osuđujuću presudu „nije dovoljno da se samo osiguraju sredstva da bi se zločini počinili, nego i da (optuženi op.a.) precizno znaju da su zločini i počinjeni“. Gordi je dodao da se ovakve presude jednostavno „ne uklapaju u historiju presuda koje je Tribunal donio“.
– Trenutak kada se učinilo da je ICTY promijenio svoju politiku bio je kada je izrečena oslobađajuća presuda Perišiću. U toj presudi navedeno je da „odredba o generalnoj pomoći koja se mogla koristiti i za zakonite i nezakonite aktivnosti sama po sebi nije dovoljna da dokaže da je pružana pomoć išla direktno onima koji su počinili zločine“.
Veze s CIA-om
Prošlosedmična presuda ušutkala je one Srbe koji su cijelo vrijeme tvrdili da je ICTY – sud napravljen samo da presuđuje Srbima. No, jedan je srbijanski zvaničnik, govoreći pod uslovom anonimnosti, kazao da su svakako sve presude Tribunala „političke“, te da niko ne treba biti iznenađen zbog toga.
On je posebno istakao tijesne veze koje je Stanišić imao s CIA-om. Ovaj zvaničnik tvrdi i da su Stanišić i Simatović i – vjerovatno – general Perišić dobro naplatili moćnu zaštitu iz vana – navodi Džuda.
On citira i nekadašnjeg saradnika ICTY i poznatog pisca i novinara Čaka Sudetića (Chuck Sudetic), koji je, komentirajući pravosnažnu presudu Perišiću i standarde koje je ona uspostavila kazao i da „nedvojbeno, ako bi se Hitleru sudilo za zločine Holokausta, na temeljima katergorija pomaganja i podstrekivanja po standardima sadašnjim ICTY, on bi se najvjerovatnije izvukao“.
– Ovo nije slijepa pravda. Ovo je slijepilo – istakao je Džuda Sudetićeve riječi.
Džuda dodaje i da Sudetić smatra da novo pravilo Tribunala ne uzima u obzir presedane uspostavljene u međunarodnom pravu nakon suđenja nacističkim ratnim zločincima u Nirnbergu, te da to čini 20 godina nakon formiranja ICTY-a.
– U konačnici to kastrira potencijale institucija međunarodne pravde da pred sud izvede visoke zvaničnike odgovorne za podmukle zločine. Samo oni koji su ubijali bit će kažnjeni, ali ne i masovne ubice – ističe Sudetić.
avaz