Islamski radikalizam u Bosni i Hercegovini, koji je u pozadini smrtonosnog napada na policijsku stanicu u Zvorniku, prvo su njegovali strani mudžahedinski borci za vrijeme sukoba devedesetih, smatraju eksperti.
Radikalni islam je posljednjih nedjelja postao razlog za zabrinutost u Bosni i Hercegovini, nakon što je pripadnik ekstremnog, konzervativnog vehabijskog pokreta Nerdin Ibrić 27. aprila u napadu na policijsku stanicu u Zvorniku ubio policajca.
Policija u Republici Srpskoj odgovorila je hapšenjem nekoliko Bošnjaka i pretresom 32 lokacije. Među uhapšenima su bili Bošnjaci, povratnici na područje Srebrenice, što je izazvalo osude bošnjačkih lidera i običnih Muslimana u zemlji, gdje je ogromna većina njih umjerena.
Husein, 32-godišnji građanin Sarajeva koji praktikuje nešto što naziva “originalnom”, više konzervativnom interpretacijom islama, ali negira da je vehabija, kaže da vjeruje su svi Muslimani u BiH mete, zbog radikalnih sklonosti nekolicine fanatika.
“Činjenica je da od tolikog broja Muslimana u svijetu, znamo za 10 posto radikala, a šta je sa drugih 90 posto koji mirno, intimno i dostojanstveno tretiraju svoju vjeru, kako i pristaje”, kaže on.
Ibrićev napad na policijsku stanicu u Zvorniku bio je treći slučaj islamskog nasilja u Bosni i Hercegovini. Prethodili su mu napadi na policijsku stanicu u Bugojnu 2010. godine, u kome je ubijen jedan policajac i pucnjava na zgradu američke ambasade u Sarajevu godinu dana kasnije.
U sva tri napada počinioci su bili pripadnici vehabijskog pokreta.
Ekstremni islamisti prvi put su u značajnom broju došli u zemlju za vrijeme rata od 1992. do 1995. godine, kako bi se borili na strani Bošnjaka, a protiv srpskih i hrvatskih snaga.
Procjene o tome koliko je bilo muslimanskih dobrovoljaca kreću se od nekoliko stotina do nekoliko hiljada. Ono što je sigurno jeste da ih je Armija BiH u avgustu 1993. godine uključila u svoje snage pod nazivom El Mudžahid.
Postali su poznati kao žestoki borci, koji se ne plaše ni najopasnijih operacija, ali i po teškim zločinima nad srpskim i hrvatskim stanovništvom.
Njihovi zločini na području centralne Bosne bili su u fokusu dva suđenja pred Haškim tribunalom, na kojima su procesuirana trojica bivših zvaničnika Armije BiH, zbog toga što nisu spriječili ili procesuirali odgovorne za ubistva i mučenja.
Stručnjak za bezbjednost na Balkanu Aleksandar Marić rekao je za BIRN da su mudžahedini sa sobom donijeli “novi, radikalni pogled na Islam, koji je imao plodno tle za širenje u BIH tokom rata”.
Porast vehabijskog pokreta u zemlji direktna je posledica njihovog propovedanja, smatra Marić.
“Vehabije su jedna od grupa koje su nastavile da zastupaju stanovište radiklanog Islama i čije djelovanje možemo vidjeti danas i koje predstavljaju potencijalnu prijetnju po bezbjednost BiH i regiona”, rekao je on.
Bosanski stručnjak za bezbjednost Vlado Azinović, takođe, vjeruje da su korijeni islamskog militantizma u zemlji i činjenice da je u poslednje vrijeme oko 200 mladića otišlo da se bori za Islamsku državu u Iraku i Siriji rezultat ideologije koje su za vrijeme rata od 1992. do 1995. godine doneli mudžahedini.
“Mi, naravno, do rata u BiH takvih pokreta i ideja nismo imali na nekakav vidljiv način. Neosporno je da su i ljudi i ideologija došli u Bosnu i Hercegovinu tokom rata, da su se tu zadržali i nakon rata i da zapravo, ovo što danas viđamo, a to je da određeni broj građana BiH odlazi, odnosno, odlazio je, u rat u Siriji i Iraku, jeste zapravo neka vrsta ideološkog nasljeđa koje je ostavljeno ovdje tokom rata, kroz djelovanje vojne formacije El Mudžahid i ideološke matrice kojom je ona djelovala”, rekao je Azinović nedavno u izjavi medijima.
Ko su bili mudžahedini?
Prema nalazima Haškog tribunala, prvi mudžahedini stigli su u ljeto 1992. godine na područje Travnika i Zenice, a uglavnom su ulazili iz Hrvatske. Njihov dolazak je uglavnom pozdravljalo rukovodstvo Armije BiH, budući da su oni donosili i humanitarnu pomoć iz islamskih zemalja.
Neki od njih su, međutim, imali druge ciljeve.
Ali Hamad, svedok na suđenju Rasimu Deliću, bivšem komandantu u Armiji BiH, koji je osuđen za neke od zločina mudžahedina, izjavio je na suđenju da je 1992. godine došao iz Bahreina.
Hamad je rekao da su mudžahedini bili spremni za džihad ili sveti rat protiv Srba i Hrvata.
“Neki od boraca su bili članovi Al Kaide i njihov cilj je bio da stvore bazu koja bi im omogućila da prošire svoju osnovu operacija”, rekao je on na suđenju u Haagu.
Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila RS Nedeljko Mitrović rekao je za BIRN da su zločini koje su oni počinili nad srpskim zatvorenicima na planini Ozren “neopisivi”.
“U Gostovićima je ubijen 51 pripadnik Vojske Republike Srpske i još desetak civila… Isto tako, u selu Stog, pronašli smo grobnicu s 21 tijelom, od kojih je 17 bilo odrubljenih glava… To je samo od zločina na Ozrenu”, rekao je on.
Mudžahedini su plašili i neke od bošnjačkih vojnika, tvrdili su neki od svjedoka.
Pedesetdvogodišnji veteran Armije BiH, koji je želeo da ostane anoniman, rekao je za BIRN da je za vrijeme rata, nakon što je pušten iz srpskog logora u Prijedoru, došao u Travnik i pridružio se vojsci.
“Sjećam se da su mudžahedini bili tamo, ali mi smo ih se klonili… Bilo je neprirodno to njihovo ponašanje. Oni su se molili prije napada… Željeli su smrt za Allaha. Mi smo se plašili. Niko od nas nije želio smrt i niko nije želio da se bavi tim fanaticima”, sjeća se on.
Mudžahedini i vehabije
Mitrović vjeruje da militantizam mudžahedina iz doba rata danas živi među vehabijama i islamskim radikalistima.
“Mudžahedini su ovdje instalirani. To je bio nepošten potez bosanskog rukovodstva u ratu, i vidimo da je ta ideologija i danas živa. Teroristi i Vehabije, oni rade iste stvari kao i u ratu”, ukazuje Mitrović.
Nakon rata, jedinica El Mudžahid je razoružana, ali su mnogi borci ostali, tako što su državljanstvo uzeli na osnovu uvjerenja da su bili dio Armije BiH.
Prema pisanju medija, nakon rata državljanstvo je dobilo više od 741 osobe povezane sa mudžahedinima. Formirali su zajednice, uglavnom u ruralnim područjima, gdje se proširilo njihovo učenje Islama.
Američka naučnica Leslie Lebl, koja je istraživala islamizam i bezbjednost u Bosni i Hercegovini, vjeruje da je jedini razlog za dolazak mudžahedina za vrijeme rata bilo širenje vehabijskog islama u Evropi.
“Saudijci su željeli da šire vehabizam i zbog toga su finansirali mudažhedine i to se nastavilo i poslije rata. Mogli ste odjednom da vidite, grade se džamije koje su ogromne i nemaju veze sa veličinom ili stilom onih koje obično viđate u BiH. To je sve namjerno i proračunato”, rekla je Lebl.
Lebl vjeruje da je problem što neki bošnjački lideri i vjerski predstavnici imaju veze sa islamizmom i podržavaju vehabije.
Međutim, Islamska zajednica u BiH, tijelo koje predstavlja Muslimane u zemlji, brzo se ogradila od napada u Zvorniku, koji je u pisanoj izjavi opisala kao “zločinački”.
“Ovaj brutalni napad na institucije države, također obavezuje da se još odlučnije rasvjetljavaju uzroci ovakvih postupaka, liječe duboke ratne traume, otklanjaju uzroci diskriminacije i beznađa, nezaposlenosti i marginalizacije posebno povratničkih zajednica. Činjenica da su na području Zvornika počinjeni veliki ratni zločini, a povratnička populacija nerijetko bila suočena sa brojnim diskriminirajućim postupcima, ne smije se ni u kom slučaju koristiti za nove zločine i izazivanje nemira”, navodi se u saopštenju.
Pitanje bezbjednosti?
Stručnjak za bezbjednost Aleksandar Marić tvrdi da bezbjednosni izveštaji u BiH ukazuju da u zemlji postoji veliki broj kampova, koji se koriste za obuku ljudi za borbu u inostranstvu.
“Prema podacima policijskih agencija u BiH otkriveni su teroristički kampovi koji su još ranije pronađeni u Bočinji, Mehurićima kod Travnika, Gluhoj Bukovici, a najveći je bio onaj u Pogorelici. Pored njih postoji još kampova koje teže mogu naći i koje vode teroristi spavači. Slanje boraca na strana ratišta, konstantne prijetnje Vehabija, dokazi da postoje kampovi za obuku terorista, teroristički napadi su samo od nekih indikatora da sistem postoji zbog loše razmjene podataka zemalja u regionu i samoj BiH “, kazao je on.
Marić kaže da je zabrinjavajuće to što vehabijski pokret nije pod adekvatnim nadzorom bosanskih službi bezbjednosti.
“Ne znamo tačan broj ekstremista, ali možemo sa sigurnošću reći da pored vehabijskog pokreta individualno djeluju mala teroroističke ćelije, koje se ne eksponiraju pretjerano i koje trenutno rade samo na regrutovanju obučavanju i služe kao veza za slanje boraca na strana ratišta, ali se ove strukture mogu aktivirati i za potrebe vršenja terorističkih napada u BiH”, kaže Marić.
On kaže da je vrijeme da bezbjednosne službe u različitim dijelovima politički i etnički podijeljene zemlje rade zajedno.
“Bitne su preventivne mjere i naravno brzo reagovanje kako ne bi došlo do određenog napada. Takođe i mjera identifikacije počinioca i grupa koje te aktivnosti sprovode, u čemu se dijelom ogleda i saradnja državnih institucija između sebe”, predložio je on.
Sociolog Ivan Šijaković se, međutim, ne slaže i ističe da nije dovoljno da se bezbjednosnim službama i policiji ostavi da reše problem islamskog militantizma i da društvo mora da prođe kroz značajnu reformu kako ne bi bilo uhvaćeno u religijske podjele.
“Najodgovorniji su vjerske, nacionalne i političke vođe, koje stalno insistiraju na nacionalnoj i vjerskoj homogenizaciji i razdvajanju. Ljudima, građanima treba otvoreno reći da tamo gdje je vjerski i nacionalni identitet dominatan, jedino bitan, da su to socijalno i ekonomski propala društva, da su kulturno i duhovno zaparložena, da u njima nema perspektive, da su osuđena da stalno propadaju i nestanu u socijalnom i etničkom metežu”, rekao je Šijaković.
On, međutim, kaže da nema velika očekivanja da će se to dogoditi u skorije vrijeme.
“Ali, teško, vrlo teško da će do toga doći bar za dve naredne decenije. Kasnimo, kasnimo, mnogo kasnimo, trebalo je sa tim početi još prije 15 godina”, kazao je on.
Stručnjak za bezbjednost Azinović kaže da duboki socijalni i ekonomski problemi u današnjoj Bosni i Hercegovini stvaraju plodno tle za bujanje militantizma.
“BiH je prva zemlja u svijetu po broju mladih koji nemaju posao, što je veliki problem. Mladi odlaze da se bore, jer postoji malo mogućnosti za samoostvarenje”, rekao je on.
Lebl kaže da pretnja radikalnog islama takođe koči pomirenje i napredak u zemlji.
“Mogu da vidim da postojanje radikalnog islama otežava Srbima i Hrvatima da preduzmu korake ka pomirenju. Kada vidite šta se događa sa ISIS-om i hrišćanima, mislim da će im biti teško da se pomire. Smatram da je zbog toga u BiH riješenje da se priča o stvarima, da se kaže istina o zločinima”, rekla je Lebl.
Husein, mladi vjernik iz Sarajeva, istovremeno kaže da je zgrožen time što se islam povezuje sa radikalizmom i nasiljem u zemlji, budući da je ogromna većina Muslimana u BiH umjerena.
“Islam je vjera mira, kao u osnovi i svaka druga religija i za svakog ko ju je tumačio, proučavao i trudio se saznati o njoj vise od hudbe na džumi petkom, je svjestan o kako čistoj religiji se radi. Religiji koja ne dozvoljava nasilje, ponižavanje, vrijeđanje, a kamoli ubistvo, ma o kakvim ciljevima se radilo”, kaže on.