Haško suđenje (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću nastavilo se iskazom bivšeg dužnosnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Davora Kolende koji je kao svjedok obrane opisao pomoć VRS-a tisućama hrvatskih civila i vojnika u evakuaciji iz Travnika 1993.godine, tijekom hrvatsko-bošnjačkog sukoba.
Njegovim iskazom obrana je željela pokazati humanitaran karakter optuženog generala Mladića i osporiti optužbe vezane uz genocidne namjere protiv nesrpskog stanovništva, dok je u unakrsnom ispitivanju Kolende haška optužba ukazivala – kako je pomoć VRS-a HVO-u napravljena u svrhu međunarodne propagande, profita, kao i ratne strategije međusobnog zaraćivanja Hrvata i Bošnjaka.
„U svim budućim razgovorima s Hrvatima polaziti od idućeg: Hrvati su uvijek radili na razbijanju Jugoslavije i u zadnja dva rata bili na strani neprijatelja. Nije cilj Hrvata i muslimana zajednica s nama sutra“, citiralo je tužiteljstvo komentare generala Mladića, upućenim raznim zapovjedništvima jedinicama VRS-a u vezi spomenute evakuacije – kao pokazatelj njegovog stvarnog odnosa prema nesrpskim građanima.
„Pripadnici 1.krajiškog korpusa su zaslužni za rezultate evakuacije Hrvata iz Travnika, što je shvaćeno u međunarodnoj javnosti kao najveći poraz Hrvata u ovom ratu i u tom pravcu treba osigurati potpuni krah Hrvata i poraz muslimana“, citirao je tužitelj Bos riječi generala Mladića u vezi evakuacije, u kojoj je inače UNROFOR odbio sudjelovati, upitavši svjedoka – jesu li mu sada jasni motivi VRS-a.
„Postojale su tri zaraćene strane i svaka je željela poraz ovih drugih i tu nema ništa sporno“, odgovorio je Kolenda.
Također je pročitan dio u kojem general Mladić naređuje preuzimanje položaja HVO-a u srednjoj Bosni, koji su evakuacijom napušteni.
Maltretiranje vojnika HVO-a i korištenje u propagandne svrhe
Kolenda je opisao kako je oko 5 tisuća hrvatskih civila iz Travnika upućeno na teritorij Hrvatske (preko planine Vlašić u Novsku), dok je oko 880 muškaraca – od toga dvije trećine aktivnih vojnika HVO-a i jedne trećine vojnih obveznika – odvedeno u vojni logor Manjaču gdje su uvjeti smještaja, prema iskazu svjedoka – bili dobri.
„Imali smo redovitu ishranu koju nam je osigurao Caritas i Vojska Republike Srpske. Svi smo razmijenjeni u području Vareša i moram reći i da je za nama došlo naše naoružanje, doduše bez municije. Čuo sam da je to dogovoreno na razini zapovjedništava“, naveo je svjedok, opisavši kako su raspoređeni u dvije štale koje su očistili i uredili.
Dan prije, u ponedjeljak, Kolenda je potvrdio tužiteljstvu kako je i sam tijekom nekoliko dana boravka u logoru uputio protest zapovjedništvu Manjače – zbog cjelodnevnog maltretiranja, odnosno tjeranja hrvatskih vojnika da na vrućini daju „po sto puta“ izjave za srpsku televiziju – kako su zarobljenici VRS-a i da je Bosna srpska kao što je Moskva ruska.
To je bilo, prema Kolendi, ponižavajuće i suprotno međunarodnom pravu – budući da hrvatski vojnici u Manjači navodno ni nisu boravili u svojstvu zarobljenika „jer nisu zarobljeni na vojnički način“.
Svjedok: Rat u BiH zbog interesa, ne patriotizma
Kako bi dodatno osporilo tezu obrane – o humanitarnom karakteru spomenute evakuacije – haško tužiteljstvo je pokazalo naređenje Jadranka Prlića, jednog od čelnika tzv.Herceg Bosne, u kojem se određuje plaćanja VRS-u za pomoć u transportu hrvatskih vojnika i civila iz Travnika.
Kako bi pokazao da je pomoć bila nadasve financijske prirode, a ne humanitarnog karaktera – tužiteljstvo je prikazalo i suradnju VRS-a s lokalnom brigadom HVO-a u Kiseljaku u vezi topničke podrške i municije tijekom sukoba s Armijom Bosne i Hercegovine.
Sa zapisnika sastanka dužnosnika tzv.Herceg Bosne s generalom Mladićem spomenute su višemilijunske cifre u njemačkim markama u vezi isporuke oružja i nafte.
„Hrvatima je trebalo oružje, a Srbima nafta, a rat je vrijeme kad lopovi dominiraju. Znam da je jedno previjanje vojnika HVO-a na Ilidži koštao više tisuća maraka. A da je međusobne trgovine bilo, bilo je svuda. To je bio interesni rat, ne iz nekog patriotizma.“, odvratio je svjedok Kolenda.