Dio emisije “Gdje su sakriveni” posvećen je načininima na koji se dolazi do informacija o lokacijama masovnih grobnica te na finansijska i tehnička ograničenja prilikom pronalaženja nestalih u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Kosovu.
Dio emisije “Gdje su sakriveni” posvećen je načininima na koji se dolazi do informacija o lokacijama masovnih grobnica te na finansijska i tehnička ograničenja prilikom pronalaženja nestalih u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Kosovu.
Bekim Bljakaj iz Fonda za humanitarno pravo Kosova kazao je kako Kosovo ima iste probleme prilikom traženja nestalih kao i regija. Istakao je da je tradicionalni način identifikovanja na osnovu odjeće, obuće kao glavni problem velikog broja neidentifikovanih tijela.
“Na Kosovu je problem još više složen i to zbog političkih razloga: Zato što Srbija i Bosna i Hercegovina ne priznaju Kosovo pa nije uspostavljena neka uska saradnja u cilju rješavanja pitanja nestalih osoba. Trenutno se smatra nestalim 1645 ljudi sa Kosova. Tu ima i drugih problema. Radi se o slučajevima pogrešnog identifikovanja u prošlosti stoga nešto manje od 300 tijela nisu identifikovana”, kazao je Bljakaj.
Predstavnik ICMP-a Matthew Holliday govorio je o tome koja su to sve ograničenja prilikom identifikacije:
“Na početku procesa je pronađeno i otvoreno jako mnogo masovnih grobnica gdje su pronađeni razdvojeni i izmiješani dijelovi tijela zbog čega nije bilo moguće identifikovati ih vizuelnim prepoznavanjem. Što se tiče post mortalnih uzoraka koji se uzimaju sa posmrtnih ostataka sve ovisi od uslova u kojima su bili ukopani: blizina vode, vrsta tla. U prošlom periodu trudili smo se da koristimo metodu demineralizacije, da izdvojimo DNK. Danas koristimo novu metodu koja omogućuje da izdvojimo DNK profil iz vrlo oštećenih uzoraka. Međutim postoji nedostatak međudržavne saradnje, zatim i politizacija nestalih osoba.”
Veran Matić, direktor Fonda B92 iz Srbije objašnjava da ponestaje vremena za pronalaženje nestalih, te da se ne ulaže dovoljno resursa.
“Izuzetno je važna saradnja, naročito nakon 23, 24 godine, jako puno ljudi umire, svjedoka je sve manje, mi nemamo dovoljno vremena da pronađemo veći dio od ovih 11.000 o kojima govorimo. Nepohodne su direktne saradnje.”
Ivo Goldstein, istoričar i univerzitetski profesor iz Hrvatske istakao je kako je genocid počeo mnogo ranije, a da je njegov vrhunac Srebrenica:
“Govori se stalno o genocidu u Srebrenici. Ja bih radije govorio o genocidu u BiH. To je jedna vrlo složena tema, tema za ozbiljnu diskusiju. Genocid nije počeo u Srebrenici, to je bio vrhunac genocida, on je počeo puno prije sa prvim masakrima u Prijedoru, Zvorniku, Foči.”
Goldstein je još istakao da je prilikom pronalaženja nestalih bitna zajednička politička volja.
SB