1992. – Pred kasarnom “Mostarski bataljon” eksplodirao kamion cisterna napunjena eksplozivom, što označava početak rata u Mostaru, koji je više od mjesec dana bio izložen teroru rezervista JNA iz Crne Gore
“Prvi najozbiljniji incident koji će biti uvod u sukobe sa snagama JNA na području Mostara dogodio se 3.aprila 1992.godine kada je ekslodirala cisterna ispunjena eksplozivom prije toga namjerno dovezena i parkirana ispred vojne kasarne “Mostarski bataljon” (Sjeverni logor). Među pripadnicima JNA bilo je žrtava, dok su stradali i neki civili slučajni prolaznici. Vojska je direktno krivicu adresila mostarskoj vlasti, dok su se u to vrijeme u gradu mogle čuti i verzije da upravo jugovojska stoji iza pomenutog incidenta. Iako službena istraga nikada nije adresirala vinovnike tog paklenog čina, jugovojska, koja se već tada cijelom svojom strukturom, potencijalima i političkim nalogom iz Beograda i sa Pala stavila u službu samo jednog – srpskog naroda, praktički je time objavila rat gradu Mostaru. Svoje vojne namjere pravdali su iznuđenim odgovorom na detonaciju podmetnute cisterne. Međutim, nema nikakve sumnje da je srpska paradržavna vlasti samo čekala izgovor za grubi nasrtaj na Mostar i okupaciju dijelova Hercegovine, sve do mora, u okviru svojih osvajačkih teritorijalnih aspiracija prema Bosni i Hercegovini. Kao ratni izvještač, mogao sam tih dana aprila i maja 92.ge čuti i vidjeti da i u gradu, posebno na hrvatskoj strani i u zapadnoj Hercegovini, postoji otvorena spremnost da se ide u oružani sukob sa jugovojskom. Razvoj situacije u Mostaru i dolini Neretve, naravno, diktirali su i događaji u Sarajevu, kao i odluke službenog Zagreba, čime je postajalo bjelodano da se rat neće moći izbjeći.” – Alija Behram
***
3. travnja 1992. počeo rat u Mostaru – HVO obranio i oslobodio grad od JNA i Srba
Izvor: narod.hr
Dana 3. travnja 1992., u popodnevnim satima, na autobusnom stajalištu u naselju Zalik preko puta Sjevernog logora, vojarne JNA, eksplodirala je cisterna. Taj događaj je označio početak rata u Mostaru.
Zaboravlja se da je najveći hercegovački grad od agresije JNA i Srba obranjen i oslobođen od Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u koju je bio uključen i veliki broj mostarskih muslimana.
Ovaj događaj dezorijentirao je JNA: na zapovijed generala Momčila Perišića, 7. travnja 1992. godine dolazi do otvorene agresije na Mostar, prvog granatiranja naselja Cim, Ilići i Rudnik. Dan kasnije odlukom predsjednika Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, Mate Bobana, formira se Hrvatsko vijeće obrane, koje i preuzima obranu grada, nakon prvog oružanog sukoba, a za zapovjednika obrane općine Mostar imenuje se Petar Zelenika.
Od 14. travnja traju borbe za oslobađanje vojarne u Čapljini gdje je JNA izvela i desant te je helikopterima izvlačila svoju opremu. Dana 23. travnja 1992. godine, oslobođena je čapljinska vojarna, koja je tako postala prva vojarna oslobođena od srpskog agresora u ratu u Bosni i Hercegovini.
Tijekom tih borbi, srušeno je 5 zrakoplova JNA.
Od 7. travnja 1992. godine do operacije Lipanjske zore, JNA je uz potporu paravojnih jedinicica hercegovačkih Srba i Crnogoraca počinila urbicid, sustavno rušenje gradskih područja nad Mostarom. Danonoćno granatiranje zapadnog dijela Mostara ostavilo je neizbrisiv trag. No još veće razaranje doživio je istočni dio grada, koji se nalazio pod okupacijom Srba i JNA. Agresor je opljačkao, zapalio i minirao sve važnije objekte u tom gradu. Stara gradska jezgra potpuno je uništena, a Stari most oštećen s nekoliko izravnih pogodaka.
Agresor je potpuno porušio sedam mostova na Neretvi, sve osim Starog. Svi gospodarski subjekti u južnoj i sjevernoj gradskoj zoni opljačkani su i potpuno uništeni. Najočitiji primjer su Aluminij i Soko. Potpuno ili djelomice agresor je uništio sva prigradska naselja. U kratkom vremenu srpska vojska uspjela je od 14 mostarskih džamija ostaviti samo dvije neoštećene. Tijekom svibnja 1992. godine zapaljeni su i uništeni: crkva u Potocima i franjevački samostan u Mostaru, Biskupski dvor, samostan časnih sestara, a sustavno se granatirala i mostarska katedrala.
Oštećeni su dom kulture, muzej i arhiv, knjižnica, bolnica, Dom zdravlja, zgrada kazališta, glazbena škola, zgrada Simfonijskog orkestra. Uništen je i cijeli niz mostarskih hotela, škola, predškolskih ustanova, studentskih domova i fakulteta, općina, sud, katastar, pošta, robne kuće HIT i Razvitak.
Mostar je već samim početkom rata doživio brojna razaranja od JNA i Srba, a HVO je obranio grad postrojbama gdje su ratovali zajedno Hrvati i muslimani. Kasnije je perfidna politika Sarajeva dovela do sukoba u Mostaru (i cijeloj BiH) između Hrvata i muslimana, te podjele grada na zapadni i istočni dio.