Danas se navršavaju 28 godine od ubojstva fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića, gvardijana i vikara samostana u Fojnici. Na pragu samostana, ratne 1993. godine, rafalom iz neposredne blizine, ubio ih je Miralem Čengić, pripadnik 302. motorizirane brigade Armije BiH iz Visokog, a s Čengićem su bila još trojica pripadnika spomenute brigade. Čengić je za ovaj zločin pravomoćno osuđen na 12 godina zatvora, a prema njegovu i svjedočenju očevidaca, fra Nikica i fra Leon ubijeni su samo zato što su uza se imali hrvatska obilježja; privjesak s grbom i hrvatskom šahovnicom koje je Čengiću zasmetao kada su mu ubijeni fratri otvorili vrata samostana.
Tog kobnog 13. novembta oko 13 sati, u dvorište samostana stižu četvorica naoružanih vojnika Armije BiH. Predvodio ih Miralem Čengić, a s njim su bili: Nedim Zerdo, Semin Mušinbegović i Vahid Begić. Počinje svađa, vojnici tjeraju gvardijana i vikara u samostan, na ulazu im pucaju u leđa. Fra Nikica i fra Leon ubijeni su u samostanu koji su u to vrijeme dijelili sa svojom braćom, časnim sestrama, ali i vjernicima koji su zaštitu zatražili u zidinama samostana.
Nasilna smrt gvardijana i vikara neupitna je za sva tadašnja istražna tijela, od ratne bolnice Igman u Fojnici do Osnovnog suda u Visokom. Da su gvardijan i vikar ubijeni hicima ispaljenim iz neposredne blizine, potvrdili su i u Stanici javne sigurnosti u Fojnici. Prema njihovu nalazu i mišljenju, fra Nikica Miličević ubijen je s udaljenosti od tek 50-ak centimetara, a fra Leon Migić s najdalje metar i pol. Iz ovog dokumenta da se zaključiti i da je ubojica želio biti potpuno siguran da je svoj zadatak obavio, odnosno da je usmrtio gvardijana i vikara. Prema čijem nalogu, ne zna se ni 20 godina poslije…
Pucanj u “mir i dobro”! “Bio je to pucanj u mir i dobro”, pisao je samo dva dana nakon ubojstva fojničkih fratara tadašnjem Predsjedništvu Republike BiH pokojni fra Petar Anđelović, tadašnji provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene. On tada vjerojatno ni slutio nije da će upravo članovi Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović i Ejup Ganić više puta pomilovati ubojice fojničkih fratara. Zbog kukavičkog načina ubojstva fra Petar je ubojice nazvao kukavicama, a oni su zapravo bili “uzorni” vojnici, pripadnici Armije BiH. Pišući Predsjedništvu RBiH fra Petar je očekivao brzu i učinkovitu istragu te kažnjavanje odgovornih za mučeničku smrt svoje subraće u Fojnici. A svaka i najmanja sumnja izražena u fra Petrovom pismu pokazala se više nego opravdanom. Ubojice su kažnjene pa pomilovane, nalogodavce se ne spominje…
Istraga i suđenje Miralemu Čengiću, pripadniku Armije BiH iz Visokog koji je pucao u fojničke fratre, te još trojici njegovih suboraca koji su na dan ubojstva bili s Čengićem u samostanu, Nedimu Zerdi, Seminu Mušinbegoviću i Vahidu Begiću, obiluju (ne)namjernim propustima i pogrešnim kvalifikacijama koje u konačnici jedan težak zločin kao što je ubojstvo gvardijana i vikara svrstavaju u kategoriju “kafanske tuče”…