Lažiranje činjenica
Na obilježavanju godišnjice Oluje u Prijedoru, fotografija izbjeglica nakon pada Žepe, iz jula 1995. je prikazana kao fotografija srpskih žrtava Oluje.
Nakon tog događaja, uviđajući ovaj sveprisutniji nartiv Sniper Alley Photo je podijelio još u svrhe lažiranja činjenica iskorištenih fotografija i skrenuo pažnju na prisutno prekrajanje historije od strane medija iz RS i Srbije.
Jedna od primjera je onaj kada su Novosti.rs 2021. godine fotografiju sa sahrane boraca MUP-a RBiH, prikazali kao srpske žrtva, samo zato što imaju ‘srpska’ imena. Naime, riječ je o fotografiji groba pokojnog Radisava Đurovića koji je poginuo u Sarajevu u maju 1992. godine kao pripadnik Odreda policije za specijalne namjene ‘Lasta’. Ova fotografija je predstavljena kao simbol ‘srbskih žrtava u Sarajevu’.
Tu je i slučaj u kojem je ruska državna novinska agencija Sputnjik u Srbiji, iskoristila fotografiju iz Srebrenice sa bosanskim izbjeglicama, a predstavila je kao fotografiju na kojoj su prikazane srpske izbjeglice koje bježe iz Hrvatske nakon operacije Oluja.
Tu je i skandalozni prilog RTRS u kojem je korištena tragedija porodice Đorem. U prilogu se navode gnusne laži da su porodicu Đorem likvidirali pripadnici Armije BiH.
– Hena i Božo ubijeni su u svom stanu u naselju Švrakino, iz automatskog oružja, petogodišnjoj Magdaleni razbijena lobanja tupim predmetom. Zemni ostaci kasnije iz groblja Lav preneseni među vršnjake i sunarodnike, stoji u ovom skandaloznom prilogu.
Zapravo riječ je o porodici koja je tokom cijelog rata boravila u Sarajevu i koja je ubijena 6. jula 1995. godine u naselju Alipašino polje, u Geteovoj ulici. Granata ispaljena sa agresorskih položaja je ubila cijelu porodicu Đorem, tada su poginuli Nijaza Bajramovića i Elvira Ahmovića.
Porodica Đorem je tog dana krenula da se uz pomoć UNPROFOR-a izmjesti iz grada. Od 1991. godine su bili u Jehovinim svjedocima. Kao Jehovi svjedoci koji nisu imali porodice u Sarajevu dobili su dozvolu da napuste grad i odu u Holandiju. Božo Đorem je imao 36, njegova žena Hena, 30, a kćerkica Magdalena, 5 godina.
Porodica Đorem tada sahranjena na sarajevskom groblju Lav. Dokaz za to je fotografija Rikarda Larme sa sahrane porodice Đorem 8. jula 1995. godine. Međutim pod nepoznatim okolnostima 1999. godine izvršena je ekshumacija i posmrtni ostaci su prebačeni u I. Sarajevo.
Idemo dalje.
Sniper Alley Photo navodi: “Prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina u opštinama Srpskog Sarajeva, tokom rata stradalo je 106 djece.” Kažu da spisak nije kompletiran a kako ga nije moguće pronaći dijelimo par slika uzetih iz video priloga. Šokantno je i neprihvatljivo da se na toj nedovršenoj listi nalaze imena djece ubijene od strane VRS.”
Ubijena djeca su Damir Dodik, Marko Lukić i Mirjana Malešević. Brat Marka Lukića, Miroslav se oglasio na twitter i najavio tužbu.
– Viktore Nuždiću, javno vam se obraćam kao sarajevsko ratno dijete, brat ubijenog sarajevskog djeteta, iz centra grada. Da se nešto ne foliramo, da se ne pravimo ludi, da zaobiđemo onu “potkrala se greška u podacima” ili nešto slično, znate jako dobro šta radite, napisao je Lukić.
https://twitter.com/SniperAlleyPhot/status/1689191394349305856/photo/1?
– Ja se nikome za pola srca svog sto mi je otkinula granata VRS-a, vojske koju, vjerujem, priznajete kao vašu, pravdati neću. Praviti se ludi, i gubiti vrijeme na dokazivanje već dokazanog, očitog i zdravorazumski jasnog – bilo bi glupo. Znate zašto, Viktore Nuždiću? Zato sto ću to vrijeme iskoristiti da pripremim tužbu protiv vas kao odgovornog lica, protiv institucije na čijem ste ćelu, te svih odgovornih za ovu gnusnu laz, i propagandu. Vidimo se na sudu, Viktore Nuždiću, pojasnio je Lukić na Twitteru.
Sve je začinio pakračko-slavonski episkop, Jovan Ćulibrk. On je priznao da je historijski revizionizam u RS i Srbiji masivan sa srpske strane.
– To je podrška lažnoj priči sa profesorom Gideonom Greifom koji se pojavio u Srbiji. Svi historičaru znaju ko je on, da je cirkus, jer Greif govori o milion i 400 hiljada žrtava Jasenovca, kazao je Vladika na tribini Srpskog privrednog društva “Privrednik” u Zagrebu.
Govoreći o revizionizmu on je ukazao na to da u ‘Srbiji struka ne postoji’
– Postavlja se pitanje etike u struci historičara. Imamo državni projekat revizije, nemojmo se zavaravati. U Srbiji struka ne postoji, ponaša se kao da se to dešava u drugoj zemlji, pojasnio je Vladika.
(Vijesti.ba)