Haris Silajdžić (Breza, 1. oktobar 1945.) je bošnjački bosanskohercegovački političar i bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Doktor je historijskih nauka, a radio je kao profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu te drži predavanja na sveučilištima širom svijeta, između ostaloga i na prestižnom Harvardu, te još nekoliko američkih fakulteta.
Obnašao je dužnost ministra vanjskih poslova u Vladi Republike Bosne i Hercegovine (1990.-1993), te bio je Predsjednikom Vlade RBiH, među ostalim i za vrijeme rata u toj zemlji. Uz pokojnog predsjednika Izetbegovića, podnio je najveći teret ratnog liderstva napadnute i dobrim dijelom okupirane zemlje. Od 1997. godine obavljao je dužnost dopredsjednika Vijeća ministara BiH.
Izabran je za profesora na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1996. i na Cornell Unirvesity Ithaca, u New Yorku-1998.
Uživa značajan ugled u međunarodnim krugovima, a pogotovo u nekadašnjoj američkoj administraciji pod rukovodstvom demokrata. Govori nekoliko jezika.
Osnivač je Stranke za Bosnu i Hercegovinu. Fakultet arapskog jezika i islamistike završio je u Bengaziju, magistrirao je i doktorirao u Prištini.
Član Predsjedništva BiH
Na općim izborima 2006. izabran je za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Kao član Predsjedništva, Silajdžić je nastojao držati BiH u središtu pažnje međunarodne zajednice te ju je stalno poticao na provođenje Daytonskog mirovnog sporazuma. Iskoristio je svoje veze na zapadu i islamskom svijetu za strana ulaganja u BiH. Zbog svog zalaganja za unitarizaciju i centralizaciju BiH, došao je u sukob s predsjednikom Vlade Republike Srpske Miloradom Dodikom, a sukobio se i s predsjednikom SDA, Sulejmanom Tihićem. Silajdžić i Dodik tako su doprinijeli polarizaciji političkih odnosa u BiH, rabeći oštru retoriku, te su vremenom stekli premoć unutar svojih glasačkih tijela. Dok je Silajdžić konstantno pozivao na ukidanje entiteta, Dodik je dotle reagirao mogućnošću raspisivanja referenduma o neovisnosti.