Koncentracioni logor “Sušica” je bio logor uspostavljen od strane srpskih snaga općine Vlasenica tokom rata u Bosni i Hercegovini. Kroz koncentracioni logor je prošlo oko 8.000 Bošnjaka od čega je njih više od 1.600 ubijeno.
Logor je otvoren u maju 1992. godine i nalazio se u šumskom predjelu općine Vlasenica. Kao logorski objekti su korišteni objekti nekadašnjih magacina i skladišta. U periodu od kraja maja do oktobra 1992. godine, oko 8.000 bošnjačkih civila iz Vlasenice i drugih istočnobosanskih mjesta je sukcesivno bilo zatočeno u hangarima logora Sušica. Broj zatočenika u logoru je bio obično između 300 i 500 osoba. Zbog velikog broja zatvorenika koji su istovremeno bili zatvoreni, objekti su bili ozbiljno pretrpani i uslovi koji su vladali u logoru općenito su bili veoma loši.
U logoru su bili zatvoreni kako muškarci i žene tako i djeca a ponekad i čitave porodice. Žene i djeca do 8 godina su iz logora prebacivana na druga mjesta dok su muškarci zadržavani do njegovog zatvaranja krajem septembra 1992. godine nakon čega su preživjeli prebačeni u koncentracioni logor Batković u blizini Bijeljine. Žene svih životnih dobi su silovane ili seksualno zlostavljane od strane stražara ili drugih muškaraca kojima je bio dozvoljen ulazak u logor.
I muškarci zatočenici logora su pretrpjeli sličnu sudbinu kao i žene. Oni su maltretirali, mučeni i ubijani. Zatočenici koncentracionog logora su odvođeni na prinudni rad, a korišteni su i kao živi štit. Ubijani su od strane stražara ili su umirali od posljedica zlostavljanja. Samo u toku noći 30. septembra 1992. godine desio se stravični zločin kada je preostalih 140 do 150 zatvorenika odvezeno autobusima iz logora i pogubljeno.
Dragan Nikolić, komandant logora, izjasnio se krivim za zločine protiv čovječnosti te je osuđen na 20 godina zatvora.
Dragan Nikolić, komandant logora, izjasnio se krivim za zločine protiv čovječnosti te je osuđen na 20 godina zatvora.
wikipedia
