28.06.2001. – Slobodan Milošević izručen Haškom tribunalu

Milosevic hagBivši predsjednik Srbije i SR Jugoslavije Slobodan Milošević isporučen je Haškom tribunalu 28. juna 2001. godine, na srpski praznik Vidovdan, koji je u srpskom društvu već dobio mitološke konotacije. Izručenje Miloševića Hagu je izazvala političke sukobe i napetosti u Srbiji, koji su na kraju rezultirali ubistvom premijera Srbije Zorana Đinđića 2003. godine.
Datum Miloševićevog izručenja ove godine ima posebnu simboliku, jer se istog dana očekuje odluka Evropske unije (EU) o datumu početka pregovora o članstvu Srbije u EU. Za to vrijeme u Srbiji i danas traje rasprava o tome da li je Miloševićevo izručenje Hagu bila dobra ili loša vijest za Srbiju.

Suđenje Miloševiću, zbog ratnih zločina na Kosovu i Hrvatskoj, te genocida u Bosni i Hercegovini, počelo je 12. februara 2002. u Haagu. Sam je Milošević odbio priznati formalnu jurisdikciju Haaškog suda, ali nije pasivno posmatrao izvođenje dokaza, nego je vodio vlastitu odbranu uz pomoć niza pravnih i drugih stručnjaka iz Srbije i svijeta. Proces je u početku izazvao veliku medijsku senzaciju, ali, kako je vrijeme odmicalo, suđenje Miloševiću pažljivo praćeno uglavnom u Srbiji. Haaško tužilaštvo je u svojoj optužnici iznijelo jasnu namjeru da Miloševića osudi za pokušaj realizacije projekta Velike Srbije, pa je tako taj proces svrstan u kategoriju ideoloških procesa, s kojim je na neki način namjeravano dati historijsku presudu. Ukratko, teza tužilaštva se mogla svesti na to da je Milošević direktno odgovoran za agresiju i ratove na području bivše Jugoslavije s ciljem da stvori državu u kojoj će živjeti svi Srbi, ne obazirući se na republičke granice, koje su postale međudržavnim po sudu Badinterove komisije. Milošević je ipak tvrdio da su republike Hrvatska i Bosna i Hercegovina izvršile nelegalnu secesiju od Jugoslavije, te da se srpski narod u tim zemljama sâm i spontano podigao na ustanak protiv vlasti tih zemalja, bez uplitanja Srbije. Također, tvrdio je da je SRJ imala pravo na vojnu intervenciju na Kosovu radi očuvanja teritorijalnog integriteta zemlje, te da je intervencija NATO saveza protuzakonita vojna agresija. Problematičnost pristupa Haaškoga tužilaštva, kao i realna težina dokazivanja historijske krivnje bilo koje nacionalne ideologije, doveli su, tokom trajanja suđenja, do spornih ocjena: po jednima, Miloševićeva je krivnja u agresiji na BiH, Hrvatsku, te zločine na Kosovu, nedvosmisleno dokazana; po mišljenju drugih, optužnica nije uspjela dokazati glavne teze, prije svega zbog neprisutnosti materijalnih dokaza koji bi direktno potvrđivali Miloševićevu upletenost u pojedine ratne zločine. Tužilaštvo je oko dvije godine iznosilo optužnicu, a kroz sud je prošao niz visoko rangiranih svjedoka (među njima, Ibrahim Rugova, Stjepan Mesić, Paddy Ashdown itd.). Miloševićeva je odbrana počela koncem 2004. godine i usredotočila se na pokušaje dokazivanja krivnje NATO saveza i vođa zemalja zapadnih država u ratu protiv SRJ 1999. godine. Sam je proces bio sve češće prekidan zbog pogoršavanja Miloševićeva zdravlja, što je dovelo do zahtjeva Miloševića da se pusti na liječenje u Rusiju. Zahtjev je odbijen, jer Milošević nije dokazao da je Moskva jedino mjesto na kome on može biti liječen. 11. marta 2006., Slobodan Milošević je pronađen beživotan u svom krevetu u pritvorskoj jedinici UN-a u Scheveningenu.