{"id":3158,"date":"2018-05-08T00:59:53","date_gmt":"2018-05-07T22:59:53","guid":{"rendered":"http:\/\/veterani.ba\/naslovna\/?p=3158"},"modified":"2018-05-03T15:58:51","modified_gmt":"2018-05-03T13:58:51","slug":"pismo-snajperiste-koji-je-ubio-djevojcicu-u-sarajevu-vidio-sam-da-se-smije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/veterani.ba\/naslovna\/2018\/05\/pismo-snajperiste-koji-je-ubio-djevojcicu-u-sarajevu-vidio-sam-da-se-smije\/","title":{"rendered":"Pismo snajperiste koji je ubio djevoj\u010dicu u Sarajevu: Vidio sam da se smije"},"content":{"rendered":"

\"slika\"<\/a>\u201cNe znam kakav je \u0111avo u\u0161ao u mene tog dana. Sje\u0107am se, bio je\u00a0vreli ljetni dan, avgust 1992, rano popodne. Kroz magi\u010dno oko durbina oprezno sam posmatrao ulice. Vidio sam civile. Uglavnom starce i \u017eene, kako oprezno izviruju iz ku\u0107a. Nastalo je zati\u0161je i oni su se uputili na \u010desmu na obali Miljacke da dopune zalihe vode. Vidio sam jednu stariju \u017eenu kako odmi\u010de od \u010desme i jednu \u017eenu sa djetetom, djevoj\u010dicom, kako brzo potura balone pod lulu \u010desme\u2026<\/em><\/span>
\n<\/p>\n

Uhvatio sam lice djevoj\u010dice i shvatio sam da se ona smije, ba\u0161 kao da se oko nje ne de\u0161ava nikakvo ludilo\u2026 A onda je ludilo, iznenada, uhvatilo mene.\u0160ta se ona smije<\/strong>, mislio sam, da li se ona to meni smije?!<\/em><\/p>\n

Ja se tu zlopatim, krvarim u \u017eivotu bez \u017eivota, a ona se smije kao da mi prkosi \u2013 kako uostalom smije biti toliko zadovoljna i sretna, mislio sam. Ne\u0107e\u0161 ti meni, vala, rekao mi je neki pakleni glas i ja, u tom trenu, shvatih da mi se prst, ba\u0161 kao da ga ja ne kontroli\u0161em, spustio na obara\u010d i po\u010deo da ga stiska\u2026 Zaustavi se, zaustavi se, vikao sam u sebi, ali moj sopstveni prst nije me vi\u0161e slu\u0161ao\u2026<\/em><\/p>\n

Nisam vi\u0161e ni ni\u0161anio, samo sam osjetio trzaj pu\u0161ke, a onda sam je odbacio, sav u goloj vodi. Sve je to li\u010dilo na no\u0107nu moru, kao neki san na javi. Ma, tje\u0161io sam se, to i jeste neki san, ni\u0161ta se od toga nije desilo\u2026<\/em><\/p>\n

Uzeo sam dvogled i pogledao u pravcu \u010desme: djevoj\u010dica je le\u017eala na zemlji<\/strong>, u krvi, a njena majka je stajala pored nje, sa urlikom na zgr\u010denom licu.\u201d<\/em><\/p>\n

Dio je ovo pisma izvjesnog Predraga O, ro\u0111enog Sarajlije koji je u posljednjem ratu pre\u0161ao na stranu agresora isnajperom ubio devetogodi\u0161nju djevoj\u010dicu Dijanu<\/strong>.<\/p>\n

Predrag je u Beogradu 2000. po\u010dinio samoubistvo jer nakon ovog ubistva vi\u0161e nikad nije bio isti, \u0161to je pri\u010da koju je objavila Slobodna Bosna<\/em>. Jedne no\u0107i je, ka\u017ee, vidio djevoj\u010dicu koju je ubio i ona ga je pitala: \u201eZa\u0161to si to u\u010dinio?\u201c. Od tog dana ga je, kako je napisao u opro\u0161tajnom pismu, \u201eutvara nevine djevoj\u010dice posje\u0107ivala svuda i na svakom mjestu\u201c. Ne mogav\u0161i to vi\u0161e podnijeti, odlu\u010dio je da se ubije<\/p>\n

Sarajevo \u0107e sutra 9. maja, pored Dana pobjede nad fa\u0161izmom, obilje\u017eiti i Dan sje\u0107anja na djecu ubijenu u ovom gradu<\/strong> za vrijeme opsade od 1992. do 1995. godine.<\/p>\n