Pokolj u Lovasu odnosi se na ubojstvo 70 hrvatskih civila, mještana sela Lovas, koji se odigrao između 10.–18.10. 1991., dok je trajao Rat u Hrvatskoj. Ubojstva su se odigrala odmah nakon što je Jugoslavenska narodna armija (JNA) zauzela to područje uz pomoć paravojnih formacija Dušan Silni i SAO Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema 10.10., dva dana nakon što je Hrvatska proglasila neovisnost od Jugoslavije.
Zauzimanje se odvijalo paralelno uz bitku za Vukovar, pošto je JNA željela konsolidirati kontrolu nad tim okolnim područjem. Ubojstva i zlostavljanja civila odigrala su se sve do 18.10., kada su postrojbe koje su čuvale civile natjerale iste da hodaju u minsko polje, nakon čega su otvorili vatru na njih.
Nakon preuzimanja kontrole, hrvatski mještani natjerani su da nose bijele vrpce oko ruke i označe svoje kuće uz pomoć bijelih plahti. Crkva u Lovasu je zapaljena a 261 kuća je opljačkano i uništeno, dok je sveukupno 1.341 civil natjeran da napusti selo. Tijela žrtava otkrivena su u jednoj masovnoj grobnici i deset pojedinačnih grobova 1997. Lovas je obnovljen nakon rata, iako je njegova populacija smanjena u odnosu na razdoblje prije 1991.
Okupacija Lovasa i progoni civila uključeni u optužnice protiv srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića i Gorana Hadžića, premijera SAO Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema i kasnije predsjednika Republike Srpske Krajine (RSK), koje je izdao Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Milošević je preminuo prije završetka suđenja, dok sudski postupak protiv Hadžića još traje. Hrvatska je podignula optužnicu protiv 17 osoba povezanim sa ubojstvima, no samo su dvojica bili na raspolaganju njenom pravosuđu. Jedan je oslobođen dok je drugi proglašen nesposobnim za suđenje. Srbijanske vlasti osudile su četrnaest bivših pripadnika paravojski i JNA umiješanih u zločin.