12.10.1955. – Rođen Ante Gotovina, penzionisani general Vojske Republike Hrvatske

3536599_ante-gotovina-tttAnte Gotovina (Tkon, na otoku Pašmanu, 1955.), penzionisani general Vojske Republike Hrvatske.

Biografija

Ante Gotovina jedan je od istaknutih učestnika rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995.

Gotovinin otac Milan bio je dalmatinski ribar. Gotovinina majka Ana izgubila je život 4. marta 1959, štiteći djecu od eksplozije mine kojom se u blizini kuće lomio kamen. Porodica se iz Pašmana preselila u Pakoštane, a brigu o djeci preuzela je teta Marija Miočev. Sa 17 godina postao pripadnik Legije stranaca. Služio je u 2. padobranskoj pukovniji, a kasnije kao ronilac u istoj jedinici (CRAP). Učestvovao je u vojnim operacijama u Čadu, a u Gvatemali je obučavao pripadnike paravojnih jedinica koji su se borili u građanskom ratu. Djelovao je i u drugim državama Južne Amerike. Nakon petogodišnjeg staža u francuskoj vojsci stekao francusko državljanstvo. U 1980-tim godinama zbog pljačke draguljarnice u Francuskoj, kratko je bio u zatvoru.

Uloga u ratu u Hrvatskoj

Stupivši u kontakt s hrvatskim iseljenicima u Argentini, Gotovina (koji je u međuvremenu izgubio svaki kontakt s domovinom) doznaje za proglašenje samostalnosti Hrvatske, te se vraća u Hrvatsku u junu 1991., odmah stupivši u Zbor Narodne Garde. Učestvuje u teškim borbama u Zapadnoj Slavoniji i gradovima (Novska, Nova Gradiška) u sastavu 1. gardijske brigade, prvo kao borac, a zatim kao komandant. Nakon ranjavanja i oporavka, od 1992. do 1996. vrši dužnost komandant Zbornog područja Split, a nakon toga je glavni inspektor odbrane. Brzo je vojno napredovao, te je u činu general-bojnika bio jednim (uz Janka Bobetka i Antu Rosu) od glavnih zapovjednika u Operaciji Maslenica, a kao general-pukovnik organizira i vodi više ključnih vojnih operacija: odbranu Livna i Tomislavgrada od jedinica Mladićeve Vojske RS, dugotrajni puzeći rat u kojem je tokom desetak mjeseci slomljena srpska odbrana u Livanjskom polju, obroncima Dinare i Šator planine, osvajanje Glamoča i Bosanskog Grahova, te opkoljavanje Knina što je stvorilo preduslove za izvršenje Operacije Oluja[potreban citat]. Nakon toga, Gotovina je u drugoj polovini 1995. glavni zapovjednik združenih snaga HV i HVO u Operaciji Maestral, kada je potpuno razbijena vojska bosanskih Srba, a hrvatske snage su zajedno sa Armijom Republike Bosne i Hercegovine došle na udaljenost 23 kilometra od Banja Luke. Slom srpske paradržave u Bosni i Hercegovini spriječila je svjetska, uglavnom američka diplomatija.

Međunarodni sud za ratne zločine

Već tokom posljednje 2-3 godine 20. vijeka, u doba zalaska hrvatskog predsjednika Tuđmana, počele su dopirati glasine o mogućim optužnicama protiv hrvatskog državnog vrha, kao i vojnih zapovjednika, što je Tuđman u nekoliko navrata javno komentirao, a ondašnja opozicija dočekala s podsmijehom i nevjericom. Promjenom vlasti u januaru 2000., dolazi do antagoniziranja novouspostavljene šesteročlane koalicije i novog predsjednika Mesića s jedne strane, te poražene stranke HDZ-a i većeg broja najviših hrvatskih oficira, odnosno onih koji nisu imali simpatija za vlast liberalno-anacionalne provenijencije. Zbog otvorenog pisma nekoliko hrvatskih najviših oficira, u kojem je oštro kritikovana politika nove vlasti, a koju je supotpisao, Gotovina je penzonisan 2000. godine.

Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Haagu podigao je u junu 2001. optužnicu protiv Ante Gotovine, optužujući ga za planiranje etničkog čišćenja, ratne zločine, te učestvovanje u zločinačkom pothvatu. Gotovina je odbio primiti optužnicu (koja je dostupna na jednoj od vanjskih linkova), te se od podizanja optužnice do hapšenja 7. decembra 2005. na Kanarskim ostrvima nalazio u bijegu, s nepoznatim prebivalištem. Obje hrvatske vlasti, i koalicijska (2000-2004), i HDZ-ovska (2004- ) priznaju legitimitet Haaškog suda i pozivale su Gotovinu da se preda.

Ante Gotovina je uhapšen 7. decembra 2005 godine na Kanarskim ostrvima (Španija) u jednom turističkom hotelu zbog optužbe za ratne zločine počinjene protiv srpskih civila i njihove imovine tokom i nakon operacije “Oluja”, od augusta do novembra 1995. U prvostepenoj presudi, 2011, general Gotovina osuđen je na 24 godine zatvora. Takva je presuda izazvala brojne negativne reakcije u Hrvatskoj, ali i u cijelom svijetu. 16. novembra 2012. u konačnoj, drugostepenoj je presudi Gotovina oslobođen svih optužbi, jer je utvrđeno da nije kriv. Istog dana Gotovina je, zajedno s Mladenom Markačem (drugim oslobođenim generalom) pušten iz zatvora, nakon čega su otputovali u Hrvatsku. Presuda slavila se u mnogim gradovima Hrvatske, a istu večer je u Zagrebu, na Trgu bana Jelačića održan doček generalima, na kojem se okupilo više hiljada ljudi.