“Da su UN trupe stale na granice između Srbije i Hrvatske, te Srbije i BiH, ne bi bilo rata”, kaže bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić. UN trebaju djelovati preventivno, dodaje on u razgovoru za DW.
DW: Gospodine predsjedniče, prošlo je više od četvrt stoljeća od prvih ratova na području bivše Jugoslavije. Hrvatska i Slovenija danas su članice EU, a druge zemlje tome teže. Znači li to da se Balkan stabilizirao i da nema prijetnje od neke ponovne eksplozije?
Stipe Mesić: Pa ja smatram da nije u takvoj fazi da se može očekivati nekakva eksplozija. Jer ovo iskustvo rata koje smo mi imali svima je pouka da se rat ne isplati. Međutim ima nekih neriješenih pitanja koja se moraju politički rješavati. Recimo, imamo u Republici Srpskoj Milorada Dodika koji ne priznaje BiH. Dakle, on je jedno vrijeme bio na čelu Predsjedništva BiH, a ne priznaje BiH. Međutim, taj problem se ne može riješiti u Sarajevu. Taj problem se može riješiti u Beogradu i Zagrebu. Hrvatska je rekla bosansko-hercegovačkim Hrvatima u vrijeme dok sam ja bio predsjednik, vaša je domovina Bosna i Hercegovina, vaš glavni grad je Sarajevo, svoju politiku kreirajte zajedno s druga dva naroda. U Beogradu dobijamo poruku koja kaže kako oni poštuju i prihvaćaju BiH. Službeni Beograd kaže da oni poštuju jedinstvenu BiH, a u isto vrijeme podržavaju politiku Milorada Dodika, koji ne priznaje BiH i koji u stvari personificira Republiku Srpsku u BiH.
Je li Bosna i Hercegovina najbitniji problem na Zapadnom Balkanu?
Pa nije najbitniji, ali je jedan od problema koji se mora riješiti. Moramo poći od toga da je arhitektura europskih granica završena.
Znači li to da su granice na Balkanu neupitne?
Točno. Jedini izlaz je ulaz u EU i da svi otvorimo svoje granice.
Važi li to važi i za granicu između Srbije i Kosova?
Apsolutno. Dakle svi ratovi u Europi počeli su radi granica, a svi agresori su lagali i govorili da oni u stvari brane svoju nacionalnu manjinu u drugoj zemlji. Međutim, oni su osvajali tuđi teritorij. Oni su jednostavno varali. I sada se pojavljuje Europska unija sa svojim milenijskim pothvatom koji glasi: otvorićemo svoje granice. Granice su smetale da narod živi u svom ukupnom kulturnom korpusu, jer su nacionalne manjine bile s druge strane granice. A u EU će narod živjeti u svom ukupnom kulturnom korpusu. Dakle, granica više neće biti smetnja. To znači da takva Europa isključuje rat kao političko sredstvo.
Nisu li takve granice, kao u današnjoj Europskoj uniji, bile granice između republika bivše Jugoslavije?
Da. Mi smo imali granice kao što sam rekao, kad Jugoslavija nije više imala glavne integrativne faktore. Ja sam bio zadnji predsjednik Predsjedništva Jugoslavije. Moj je prijedlog bio, ako nitko nije zadovoljan s Federacijom, da idemo u novi dogovor. To znači da najprije republike proglase svoju samostalnost i da onda potpišemo konferederalni sporazum na tri do pet godina. Ako stvari idu – produžujemo konfederalni sporazum, a kao samostalne države nastavljamo svaka za sebe put u Europu – znači bez rata, bez razaranja, bez mrtvih. Međutim, glavni krivac je bio Slobodan Milošević, koji se nalazio na čelu Srbije i koji je inače Crnogorac. On je jednostavno htio etnički čistu Veliku Srbiju. I zato počinje čišćenje nesrpskog stanovništva. Ali granice između republika i pokrajina nisu ni jedan milimetar promijenjene. Dakle kad Milošević sa svojom moćnom armijom nije mogao promijeniti granice, njih niko ne može promijeniti ni sada.
Stipe Mesić u vrijeme dok je bio predsjednik Republike Hrvatske 2008.
Koji su bili drugi integrirajući faktori u bivšoj Jugoslaviji osim ličnosti maršala Josipa Broza Tita?
Drugi faktori su bili Savez komunista ili KP Jugoslavije i Jugoslovenska armija, koja je bila višenacionalna. Kada je Milošević počeo agresiju na Hrvatsku i Bosnu, JNA su napustili Hrvati, Slovenci, Albanci i Bošnjaci. JNA se pretvorila u Srpsku armiju koja je protiv sebe imala sve ostale.
I nije li Milošević najavio što će se sve dogoditi na Kosovo Polju 1989. godine?
On je na Kosovo Polju rekao: “Čekaju nas i oružane bitke!”
Kako vidite budućnost ovih zemalja? Hoće li one jednom postati članice Europske unije? Hoće li biti mira i suradnje?
Problem je širi. Prije svega Ujedinjene nacije moraju biti reformirane. Kad sam ja bio predsjednik Jugoslavije, ja sam otišao u UN i tražio sam da međunarodne snage – samo simbolično – stanu na granicu između Hrvatske i Srbije te Bosne i Hercegovine i Srbije. Glavni tajnik UN-a je rekao: Mi to ne možemo! Mi ne možemo preventivno djelovati. Mi možemo samo – kad dođe do rata – djelovati da rat prestane.
Koja se pouka može izvući?
Ja mislim da će svjetski lideri izvući pouke iz ovoga što se sada događa. Sada se uvode sankcije pojedinim državama, ali bez UN-a. Vode se ratovi bez UN-a.
Kako je uopće došlo do intervencije NATO-a protiv ostatka Jugoslavije 1999. godine?
Oni su djelovali na zaustavljanju rata mimo Ujedinjenih naroda. Tada su bili u pravu. Ali to ne znači da UN ne treba reformirati, jer kada se to uradi, onda ovakve intervencije neće trebati. Pred početak rata u bivšoj Jugoslaviji Ujedinjeni narodi su mogli poslati simbolične snage na granice. Da se to dogodilo ne bi bilo rata, ne bi trebala intervencija. Zato sam ja, i dok sam bio predsjednik Hrvatske, apelirao gdje god sam bio na svjetskim forumima da se reformiraju Ujedinjeni narodi i da se uvede mogućnost za preventivno djelovanje. To je jedno, ali morate znati i kako su stvoreni Ujedinjeni narodi. Njih su stvorile sile pobjednice nakon Drugog svjetskog rata. A tek nakon toga su se stotine zemalja oslobodile kolonijalnih gospodara. Svijet se sasvim izmijenio. Njemačka je do priznavanja Hrvatske i Slovenije bila gospodarski gigant, a politički patuljak. Priznanjem Hrvatske i Slovenije, Nijemci su ušli u političku igru, postali su igrač. A vidite u UN-u ne igraju pravu ulogu.
Gospodine predsjedniče, hoće li ulazak svih zemalja bivše Jugoslavije u NATO i Europsku uniju osigurati mir?
Da, to će biti uvod u mir – na našem prostoru sigurno.
Hoće li se to stvarno dogoditi?
Ja sam u to siguran.
Razgovor je vodio Aureliusz M. Pędziwol
Stjepan (Stipe) Mesić je u dva mandata, od 2000. do 2010. bio hrvatski predsjednik. Jedan je od suosnivača Hrvatske demokratske zajednice i 1991. je bio posljednji predsjednik tadašnje SFRJ. Za vrijeme Drugog svjetskog rata je bio u Komunističkoj partiji i borio se u redovima partizana, a u vrijeme “Hrvatskog proljeća” 1971. je bio uhićen i godinu dana je proveo u zatvoru u Staroj Gradiški.
DW.DE
Autor Aureliusz M. Pedziwol