U Beogradu i bh. entitetu RS ovih dana sistemski se provede dvije završne faze genocida – negiranje i trijumfalizam.
Piše: F. V.
Dok premijerka Srbije Ana Brnabić besramno najveći zločin na tlu Evrope poslije Drugog svjetskog rata naziva “nesporazumom”, što je, kako primijetio naš kolumnista Dragan Bursać, “bezobrazluk bez premca”, notorni načelnik Srebrenice, politički (po)četnik Mladen Grujičić(umjesto da Srbiji objasni gdje je nestao novac za koji ga iz “matice” prozivaju) traži od preživjelih žrtava genocida da objasne “zašto ima toliko nišana” i da li to što nema njihovih najmilijih “odgovara stanju na terenu”. Jer, kad bi mu, veli, bilo dokazano – on bi vjerovao!?
Nekažnjavanje za negiranje zločina genocida dovodi tako do trijumfalizma i veličanja zločinaca što je nerijetko primjer u srbijanskim i medijima u RS-u, ali i u javnim istupima visokih političkih zvaničnika.
Nije samo činjenica da 60 posto stanovnika RS Karadžića i Mladića smatraju herojima, veliča se i njihovo djelo.
Štaviše, šef srbijanske diplomatije Ivica Dačić tvrdi da je RS “najveće dostignuće srpskog naroda u 20. vijeku”, nastojeći uporediti da taj entitet u javnosti spinuje kao zamjenu za izgubljeno Kosovo.
I opet ne slučajno. Jer, kako za Radiosarajevo.ba reče heriona demokratske Srbije, Latinka Perović, genocid se negira jer se nije odustalo od projekta tzv. velike Srbije. Upravo ovih dana, nakon obilježavanja 24. godišnjice genocida u Srebrenici, a uoči godišnjice pada Žepe, na društvenim mrežama je aktueliziran snimak u kojem ratni zločinac Ratko Mladić sa svojim podređenim oficirima i civilima veliča svoje zločine, govori kako su “zbrisali Turke” i ismijava uplašene civile, starce i djecu.
Snimak je nastao nesporedno nakon pada Srebrenice i Žepe (27. jula 1995.), kada je svoj život za slobodu položio i komandant Avdo Palić, kojeg Mladić, također, spominje, nazivajući ga, također, “Turčinom”.
Zločinac Mladić je ispričao da je u jednom momentu srpska vojska zaustavila napredovanje, ali da su se preplašili kad je on naišao.
“Malo se naša vojska tu bila pokolebala, kad su vidjeli mene nema kud, gdje ćeš nazad. Ne pucaj, kolji Turke, hvataj žive, štedi municiju! Tako je to vojska grunula i zbrisali smo Turke”, govori Mladić.
Ovaj snimak je, u moru drugih, potvrda istine o strašnom zlu, dokaz zašto se Srbija i srpski narod moraju suočiti s istinom o genocidu u Podrinju, ali i upozorenje da je svaki trijumfalizam put u novo zlo.