24.07.1992. – Vojska RS-a u selu Briševo ubila 54 Hrvata

BrisevoPokolj u Briševu je bio ratni zločin, počinjen početkom srpske agresije na BiH 24. i 25. jula 1992. godine.

Počinili su ga srpski teroristi nad Hrvatima iz sela Briševa u župi Stara Rijeka, 4 km južno od Prijedora.

Tijek događaja

Nakon što su srpske snage nasilno uspostavile svoje civilne vlasti u općinama Prijedor i Sanski Most su, za razdoblju od 22. do 30. maja 1992. godine su dale ultimatum nesrbima u ljubijskom kraju, u kojemu su tražili od istih da “srpskim vlastima” predaju svo naoružanje u svom posjedu. Za potvrdu ozbiljnosti svojim prijetnjama, ultimatum je bio poduprijet prethodnim granatiranjem nesrpskih sela.

Nakon svih tih poteza novih srpskih vlasti, ljubijski Hrvati i Muslimani su udovoljili zahtjevima iz ultimatuma, s time da su neka sela predavala oružje još par dana poslije, pa su tako učinili i Hrvati u Briševu i Staroj Rijeci 31. maja 1992. godine.

Unatoč predaji oružja, nove srpske vlasti se ne zadovoljavaju time, pa uskoro bez ikakvog razloga uhićuju članove HDZ-a i SDA i većinu bogatijih i uglednih Hrvata i Muslimana iz ljubijske okolice te ih odvode u sabirne logore u Sanski Most (Krings) i u prijedorsku okolicu (Keraterm, Trnopolje i Omarsku).

Nasilno uspostavljene srpske vlasti su prisilno mobilizirali sve vojno sposobne Hrvate i Muslimane u srpsku vojsku, a oni koji su se usprotivili tome su odvedeni u logore.

Unatoč tome što su Hrvati i Muslimani predali oružje u tom razdoblju, već 30. maja je Radio-Prijedor prenosio poruke ““Kriznog štaba srpske opštine Prijedor” “oružanom napadu na grad Prijedor i na srpski narod” i o “borbama sa ustaško – muslimanskim snagama”, stvarajući neprijateljsku atmosferu prema tamošnjim Hrvatima i Muslimanima.

Sva ta popuštanja domaćih Hrvata nisu pomogla. Brigade iz sastava “Banjalučkog korpusa Srpske vojske”, prijedorska 5. kozarska brigada i sanskomošćanska 6. krajiška brigada, uz pomoć Srba iz susjednih sela su 24. i 25. jula napravile mješoviti napad topništvom, minobacačima i pješaštvo, a potom su ušle u sela Briševo, Raljaš i Muštanica (kod Stare Rijeke).

Nenaoružane civile su srpski napadači ubili na okrutan način 63 civila (kasnije se ustanovilo još četvero mrtvih, čime se došlo do brojke od 67 ubijenih civila), katolika Hrvata, među kojima je bio veliki broj starijih osoba i djece (brojka sadrži, po svoj prilici, i 13 Hrvata ubijenih u pokolju u Muštanici).

25. jula, pripadnici sanskomošćanske srpske 6. krajiške brigade su uhitili još 40 civila Hrvata i Briševa i Stare Rijeke i zatvorili ih u logor Krings u Sanskom Mostu.

U prvoj polovici srpnja 1993. je zabilježeno da su blokirane prometnice koje su vodile kraj područja sa masovnim grobnicama, a nakon odblokiranja, primijećeno je da su na mjestima masovnih grobnica vršena raskopavanja i navoženja nove zemlje, sve u cilju zametanja tragova.

Prvotne poznate lokacije su nekoliko masovnih i pojedinačnih grobnica su na području Briševa.

Kao nastavak tog pohoda, župna crkva i kuća u Staroj Rijeci su opustošene i minirane, a uskoro se skoro se se svi rimokatolički vjernici (preko 1500 župljana) iz te župe raselili.

hr.wikipedia.org