Haški tribunal i Sud BiH o protagonistima i nastanku Republike Srpske

hag bihRepublika Srpska, koja danas obilježava svoju vjersku i društvenu postojanost, jedina je zaostavština hegemonističkih ciljeva Velike Srbije s početka devedesetih, prošlog vijeka.

Bez bilo kakvih političkih predrasuda, u ovom tekstu donosimo dijelove sudskih presuda koje se odnose na nastanak i postojanje Republike Srpske.

Međunarodni sud u Hagu je u više predmeta analizirao pozadinu slučajeva ratnih zločina koje su počinili pojedinci na prostorima bivše Jugoslavije.

Presuda Biljani Plavšić, tačka 11:“…Osnovni cilj SDS i vođstva bosanskih Srba bio je da svi Srbi u bivšoj Jugoslaviji ostanu u zajedničkoj državi. (…) Do oktobra 1991.g vođstvo bosanskih Srba, uključujući i gospođu Plavšić, bilo je svjesno i posjedovalo je namjeru da u razdvajanje etničkih zajednica ukljući trajno uklanjanje određenih etničkih grupa, bilo sporazumom bilo silom, a osim toga bilo je svjesno da će svako prisilno uklanjanje nesrpakog stanovništva (…) uključivati i diskriminacionu politiku progona…“

 

Presuda Biljani Plavšić, tačka 72:“…U svojoj izjavi na rasparavi o kazni, gđa Plavšić je rekla da se „sada uvjerila i prihvata da su više hiljada nevinih ljudi bili žrtve organizovanog i sistematičnog djelovanja da se uklone Muslimani i Hrvati sa područja koja su Srbi smatrali svojim…“

 

Presuda Momčilu Krajišniku, tačka 1087:“Vijeće konstatuje da se UZP  (Udruženi zločinački poduhvat) čiji je učesnik bio optuženi sastojao od osoba koje su se nalazile po cijeloj teritoriji republike bosanskih Srba. Na Palama se nalazila rukovodstvena komponenta te grupe i u njoj su, pored ostalih, bili optuženi, Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Nikola Koljević, Momčilo Mandić, Velibor Ostojić, Mićo Stanišić i, od 12.maja 1992.g, genaral Ratko Mladić. Obični učesnici UZP bili su lokalni političari, vojni i policijski komandanti, paravojne vođe i drugi. Njihova baza bile su regije i opštine republike bosanskih srba i oni su održavali tijesnu vezu sa Palama…“

 

Presuda Radoslavu Brđaninu, tačka 65:“Tokom druge polovine 1991.gveć je izgledalo malo vjerovatno da će SR BiH ostati u SFRJ. Pretresno vijeće se uvjerilo van razumne sumnje da je tokom tog perioda rukovodstvo bosanskih Srba, uključujući članove Glavnog odbora SDS kao i bosanske Srbe predstavnike oružanih snaga, zasnovalo plan da poveže područja u BiH sa srpskim stanovništvom, da nad tim područjima preuzme kontrolu i da stvore zasebnu državu bosanskih Srba iz koje će biti trajno uklonjena većina nesrba (dalje u tekstu: Strateški plan). Rukovodstvo bosanskih Srba znalo je da se Strateški plan može provesti samo uz pomoć sile i straha…“

 

Presuda Radoslavu Brđaninu, tačka 80:“Prije izbijanja oružanog sukoba SDS je pokrenuo propagandni rat koji je imao užasne posljedice po ljude svih nacionalnosti stvorivši međusobni strah i mržnju i osobito huškajući bosanske Srbe protiv drugih naroda. Vrlo brzo građani koji su prije mirno i zajedno živjeli pretvorili su se u neprijatelje, a mnogi od njih-u ovom slučaju prvenstveno bosanski Srbi-postali su ubice pod uticajem medija koji su u to vrijeme već bili pod kontrolom rukovodstva bosanskih Srba. Korišćenje propagande bilo je nerazdvojivi dio provođenja Strateškog plana i stvorilo je klimu u kojoj su ljudi bili spremni da tolerišu vršenje zločina i da sami čine zločine…“

 

Sud Bosne i Hercegovine

 

Sud Bosne i Hercegovine „…je kao dokazane prihvatio 12 činjenica koje je predložilo Tužilaštvo a koje su utvrđene u postupcima pred MKSJ i to:

„Tokom druge polovine 1991.g već je izgledalo malo vjerovatno da će SR BiH ostati u SFRJ. Pretresno vijeće se uvjerilo van razumne sumnje da je tokom tog perioda rukovodstvo bosanskih Srba, uključujući članove Glavnog odbora SDS kao i bosanske Srbe predstavnike oružanih snaga, zasnovalo plan da poveže područja u BiH sa srpskim stanovništvom, da nad tim područjima preuzme kontrolu i da stvori zasebnu državu bosanskih Srba iz koje će biti trajno uklonjena većina nesrba (dalje u tekstu: Strateški plan). Rukovodstvo bosanskih Srba znalo je da se strateški plan može provesti samo uz pomoć sile i straha“ (paragraf 65)

Glavni odbor SDS objavio je 19.decembra 1991.dokument pod naslovom „Uputstvo o organizovanju i djelovanju organa srpskog naroda u BiH u vanrednim okolnostima“ (u daljem tekstu: Uputstvo sa varijantama A i B).To uputstvo propisuje na koji način će biti provedene određene utvrđene aktivnosti u svim opštinama gdje žive Srbi, a u suštini se radi o nacrtu za preuzimanje vlasti od strane bosanskih Srba…“ (paragraf 69)

 – „Početkom 1992., dok su trajali međunarodni pregovori kojima se pokušavalo riješiti pitanje statusa BiH, rukovodstvo bosanskih Srba provelo je svoj plan da teritorije koje su smatrali svojima odvoje od postojećih struktura SR BiH i stvore zasebnu državu bosanskih Srba. Skupština Srpske Republike BiH proglasila je 09.januara 1992.Srpsku Republiku BiH, koja će 12.augusta 1992.biti preimenovana u Republiku Srpsku (dalje u tekstu: RS). Ona se sastojala od tzv.srpskih autonomnih regija i oblasti, među kojima je bila i „Autonomna regija Krajina“ (paragraf 71)

 – „Krajem marta 1992.rukovodstvo bosanskih Srba preduzelo je u cilju provođenja Strateškog plana mjere za odvajanje policijskih snaga bosanskih Srba od nesrpskih policijskih snaga, te za stavljanje policije bosanskih Srba pod civilnu komandu bosanskih Srba“ (paragraf 73)

 – „Skupština Srpske Republike BiH osnovala je 27.marta 1992. Srpsko ministarstvo unutrašnjih poslova (u daljem tekstu: MUP). Ministarstvo narodne odbrane Srpske Republike BiH 16.aprila 1992.donijelo je odluku o tome da Teritorijalna odbrana ( u daljem tekstu: TO) predstavlja oružanu snagu Srpske Republike BiH, te da komandovanje i rukovođenje TO vrše opštinski, oblasni i regionalni štabovi, kao i štab TO Srpske Republike BiH“ (paragraf 73)

 – „Na 16.sjednici Skupštine Srpske Republike BiH, održanoj 12.maja 1992.g, kada je oružani sukob već započeo, Radovan Karadžić je iznio šest strateških ciljeva srpskog naroda u BiH. Prvi i najsudbonosniji cilj bio je „razdvajanje od druge dvije nacionalne zajednice-državno razdvajanje“. Drugi ciljevi bili su uspostava koridora između Semberije i Krajine, uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, formiranje granice na rijekama Uni i Neretvi, podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski i konačno-pristup moru za Srpsku Republiku BiH“ (paragraf 75).

 – „U suštini ovi strateški ciljevi predstavljali su plan zauzimanja i kontrole teritorije, uspostavljanje države bosanskih Srba, odbrane definisanih granica i odvajanje od drugih etničkih zajednica u BiH“ (paragraf 76)

 – „Pretresno vijeće se uvjerilo van razumne sumnje da je prvi strateški cilj za sobom povlačio trajno uklanjanje značajnog dijela nesrpskog stanovništva s teritorije države bosanskih Srba“ (paragraf 77)

 – „Šesnaesta sjednica Skupštine Srpske Republike BiH predstavlja kulminaciju jednog političkog procesa. Na tom zasjedanju nisu samo artikulisani strateški ciljevi srpskog naroda u BiH, nego je Skupština Srpske Republike BiH učinila i ključni korak prema ostvarenju tih ciljeva: osnovana je Vojska Srpske Republike BiH (dalje u tekstu: VRS), koja je stavljena pod vrhovnu komandu Predsjedništva Srpske Republike BiH. General-potpukovnik Ratko Mladić prihvatio je položaj komandanta Glavnog štaba VRS, očigledno znajući da politički kurs formulisan na 16.sjednici Skupštine Srpske Republike BiH nužno vodi u masovno, nasilno i stalno uklanjanje nesrpskog stanovništva s teritorije proglašene Srpske Republike BiH i prihvatajući da VRS odigra ključnu ulogu u provođenju te politike. On je zapravo potvrdio da dijeli stanovišta političkog rukovodstva bosanskih Srba. General-potpukovnik Ratko Mladić i njegovi neposredno podređeni te su političke strateške ciljeve pretvorili u operativne imperative VRS“ (paragraf 78)

 – „ U jesen 1991., u SR BiH su osnovane još četiri srpske autonomne oblasti. To su bile Srpska Autonomna Oblast Hercegovina, SAO Romanija-Birač, SAO Semberija i SAO Sjeverna Bosna“ (paragraf 167)

 – „Dana 21.novembra 1991., Skupština srpskog naroda u BiH (dalje u tekstu:Skupština Srpske Republike BiH) je na svojoj 2.sjednici verifikovala osnivanje ARK i još četiri SAO. Tom ratifikacijom su ARK i druge četiri SAO postale sastavni dijelovi Srpske Republike BiH“ (paragraf 167)

 – „Pretresno vijeće se uvjerilo da je osnivanje ARK i ostalih SAO i njihova koordinacija koju su vršili organi vlasti Srpske Republike BiH predstavljalo ključni i presudni korak ka provođenju Strateškog plana“ (paragraf 167)

Presuda Suda BiH Krsti Saviću i Milki Mučibabiću

U svim prematnim slučajevima je sud dolazio do zaključaka:

– da je postojao udruženi zločinački poduhvat (UZP) koga su sačinjavali pripadnici SDS od najvišeg rukovodstva, preko reginolanih  i opštinskih rukovodioca, pa do običnih građana,

– da je osnovni cilj SDS bio da svi Srbi u bivšoj Jugoslaviji ostanu u zajedničkoj državi, po cijenu prisilnog uklanjanja nesrpskog stanovništva, što je Biljana Plavšić potvrdila prilikom rasprave povodom izricanja kazne,

– da je postojao Strateški plan rukovodstva bosanskih Srba (rukovodstvo bosanskih Srba poklapalo se sa rukovodstvom SDS-op.istražitelja) kojim je trebalo povezati područja u BiH sa srpskim stanovništvom, nad tim područjima preuzeti kontrolu i stvoriti zasebnu državu bosanskih Srba iz koje će trajno biti uklonjeni nesrbi,

– da je rukovodstvo bosanskih Srba preduzelo sve mjere da se Strateški plan realizuje na terenu, od propagande preko sredstava informisanja i direktnim kontaktima sa Srbima na terenu, naoružavanje bosanskih Srba od strane SDS i JNA i donošenja planova i akata koji omogućavaju ostvarenje Plana (o realizaciji u nastavku analize),

– da je Skupština srpskog naroda u BiH na sjednici 12.05.1992.godine i zvanično donijela Odluku o strateškim ciljevima srpskog naroda u BiH, koji su objavljeni u Službenom glasniku Republike Srpske broj 22, od 26.11.992.godine

„Strateški ciljevi, odnosno prioriteti srpskog naroda u BiH su:

1 .Državno razgraničenje od druge dve nacionalne zajednice.
2. Koridor između Semberije i Krajine.
3. Uspostavljanje koridora u dolini reke Drine, odnosno eliminisanje Drine kao granice između srpskih država.
4. Uspostavljenje granice na rekama Uni i Neretvi
5. Podela grada Sarajeva na srpski i muslimanski deo i uspostavljenje u svakom od delova efektivne državne vlasti.
6. Izlaz Republike Srpske na more.

magazinplus.eu – veterani.ba