Presudom suda u Hagu od 29. svibnja. 2013. god. Franjo Tuđman proglašen je krivim za udruženi zločinački puduhvat i agresiju na BiH
Odgovarajući na optužbe da je svojim rezerviranim stavom prema reviziji presude zaboravio hrvatske žrtve i agresiju, Dragan Čović navodi da s jednakim žarom i odgovornošću nosi dužnost člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.
“Istom logikom koja je išla od Sarajeva prema Srbiji, u slučaju negativne presude za šestoricu dužnosnika Herceg Bosne, za što vjerujem da neće biti slučaj, otišla bi prema Hrvatskoj bez ijedne dvojbe. Isti pritisak iz Sarajeva ili nešto što se krije iza toga, taj parasustav o kojemu govorim, već je djelovao prema drugome Sudu u Haagu u cilju da šest dužnosnika Herceg Bosne dovedu u takvu situaciju. Sarajevo je životno zainteresirano za presudu sa zajedničkim zločinačkim pothvatom. E, kada je netko toliko zainteresiran da se to dogodi, onda je za mene jasno što se sve može koristiti kako bi se ostvario taj cilj”, kazao je Čović.
Hrvatska je bila agresor na BiH
Sud je utvrdio da su pripadnici HVO-a na teritoriju BiH počinili brojne ratne zločine. Među zločinima koji im se stavljaju na teret su ubojstva, silovanja, nezakonita pritvaranja i mučenja civilnih zarobljenika s ciljem etničkog čišćenja teritorije “Herceg-Bosne” od muslimanskog stanovništva.
Sukob u BiH bio je međunarodnog karaktera, utvrdilo je sudsko vijeće. Drugim riječima, Haški je tribunal presudio da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH. Suci su zaključili da su se pripadnici Hrvatske vojske borili zajedno s pripadnicima HVO-a. Glavni sudac Jean-Claude Antonettia priložio je izdvojeno mišljenje ovom zaključku.
Presuda Tuđmanu, Šušku, Bobetku i Bobanu
Sudsko vijeće utvrdilo je da je u BiH postojao udruženi zločinački pothvat, s ciljem osnivanja hrvatskog entiteta u BiH, koji bi se naknadno pripojio Hrvatskoj ili postao samostalna država sa snažnim vezama prema Hrvatskoj.
Na čelu udruženog zločinačkog pothvata bio je Franjo Tuđman, koji je, prema zaključcima suda, s liderima “Herceg-Bosne” dogovorio etničko čišćenje muslimanskog stanovništva s teritorija BiH kojeg su smatrali “hrvatskim”. Sud je zaključio da počinjeni zločini nisu bili samovolja šačice vojnika, već dio udruženog zločinačkog pothvata.
Također, pripadnici HVO-a počinili su i druge zločine, poput krađe, silovanja i zlostavljanja, koji nisu bili sastavni dio udruženog zločinačkog pothvata, ali su bili njegova predvidljiva posljedica, zaključio je sud.Provedbu zločinačkog pothvata međusobno su koordinirati Tuđman, Gojko Šušak, Janko Bobetko, Mate Boban i pripadnici optužene šestorke iz “Herceg-Bosne”, zaključio je Haški sud.
Morao lizati svoju krv kako “balijska krv ne bi ostala na hrvatskoj zemlji”
Vijeće je zaključilo da su u svim zarobljeničkim centrima na području “Herceg-Bosne” zarobljenici bili pothranjeni, higijenski uvjeti su bili očajni, medicinske njege nije bilo… Posebno teški uvjeti su bili u samicama u logorima Heliodrom i Dretelj.
Pripadnici HVO-a su ih redovno tukli i izlagali ogromnim patnjama. Zarobljenici su morali pojesti obrok u svega nekoliko sekundi u logoru Heliodrom. Ako im to ne bi pošlo za rukom, bili su kažnjavani; morali su se polugoli valjati po usijanom asfaltu.
Jedan od zarobljenika je natjeran da poliže svoju krv, “kako balijska krv ne bi ostala na hrvatskoj zemlji”, pročitao je sudac Antonetti zaključak Vijeća.
Sve su znali, a ništa nisu napravili
Za Prlića je sud utvrdio da je odgovoran za postupke HVO-a. Prema presudi, znao je za zločine počinjene nad muslimanskim civilnim stanovništvom i nije napravio ništa da ih zaustavi. Isto vrijedi i za Stojića, za kojeg je utvrđeno da je bio veza između HVO-a i vlade “Herceg-Bosne”.
Praljak i Petković proglašeni su krivim, između ostalog, za zločine počinjene u Mostaru. Za Praljka je utvrđeno da je znao za zločine, ali ne samo da ih nije pokušao zaustaviti ili sankcionirati, već je poricao da su se uopće dogodili. Petković je sudjelovao u granatiranju Mostara i rušenju Starog mosta, koji je ipak proglašen legitimnim vojnim ciljem. Kriv je i zato što je naredio hapšenje muslimanskih civila, iako je znao za zločine koje pripadnici HVO-a vrše nad civilnim stanovništvom.
Ćorić i Pušić bili su svjesni zločina nad muslimanskim stanovništvom, ali nisu ništa napravili da ih zaustave. Pušić je odigrao ključnu ulogu u etničkom čišćenju; znao je za hapšenje i zlostavljanje civila, za uništenje sela i protjerivanje stanovništva.
Tužiteljstvo tražilo i veće kazne
Suđenje šestorki iz “Herceg Bosne” trajalo je sedam godina, a optužnica je podignuta prije devet godina. Bivši premijer “Herceg-Bosne” Jadranko Prlić, zapovjednici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Slobodan Praljak i Milivoj Petković, ministar obrane Bruno Stojić, zapovjednik vojne policije HVO Valentin Ćorić i predstojnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić osuđeni su zbog optužbi da su počinili zločine u okviru “udruženog zločinačkog pothvata predvođenog bivšim predsjednikom Franjom Tuđmanom, s ciljem pripajanja teritorija države BiH Hrvatskoj”. U sklopu ovog udruženog zločinačkog pothvata na teritoriju BiH počinjeni su brojni ratni zločini i zločini protiv čovječnosti.
Tužiteljstvo je uoči izricanja presude pozvalo sudsko vijeće da šestorku proglasi krivima i osudi generale Praljka i Petkovića te premijera i ministra obrane Herceg Bosne Prlića i Stojića na 45 godina zatvora, zapovjednika Vojne policije HVO-a Valentina Ćorića na 35, a predstojnika Odjela za zatočenike Berislava Pušića na 25 godina godina zatvora.
Inače, u slučaju je prvooptužena “Herceg Bosna”, a to je samo jedna od posebnosti ovog slučaja u kojem zapisnik sa suđenja ima više od 50.000 tisuća stranica, a tu su i deseci tisuća stranica dokumenata koji imaju svojstva dokaza. Ispitano je i više od 400 svjedoka u megaprocesu čija bi presuda po međunarodno – pravnim posljedicama mogla imati veći utjecaj na Hrvatsku od prvostupanjske presude u slučaju Gotovina.
> Hvidra: Ovo je presuda Hrvatima u BiH, poručeno nam je da nemamo pravo ništa tražiti
> Nobilo: Hrvatska je u Haagu prošla teže nego Srbija
> Sakib Softić: BiH ne može pokrenuti postupak protiv Hrvatske, kaznena odgovornost je individualna
> Mostar podijeljen: “Danas je presuđeno jednoj politici, a ne hrvatskom narodu”
> “Franjo Tuđman, ratni zločinac”
> Čovjek koji je snimio rušenje Starog mosta: Praljka je zbog laganja trebalo dodatno kazniti!
> Radojičić o presudama: Ništa još nije gotovo
>”Ovo je osuda politike 90-tih godina!”
> Obrana šestorice iz “Herceg Bosne”: Ovo je tek prvo poluvrijeme!
> BiH novinar Nermin Bise o Haagu: Presuda može još i dobro doći za spas države Bosne i Hercegovine
Provedba udruženog zločinačkog pothvata počela je sredinom siječnja 1993. kada je HVO proveo vojne kampanje koje je pratilo iseljavanje muslimana i kada je organizirao iseljavanje Hrvata iz srednje Bosne u Herceg Bosnu, bilo dobrovoljno ili uz primjene sile, navodi se u obrazloženju presude.
Brojni zločini HVO-a nad muslimanima do travaudruženog zločinačkog pothvata 1994. uglavnom ukazuju na očigledan obrazac ponašanja, što znači da ih u većini slučajeva nisu počinile neorganizirane skupine, nego su oni ishod plana koji su osmislili članovi UZP-a kako bi protjerali muslimane iz Herceg-Bosne, tvrde haški suci.
Članovi udruženog zločinačkog pothvata osiguravali su kadrove i koordinaciju za operacije na terenu kako bi se počinili zločini i uspostavili sustav za iseljavanje muslimana putem ubojstava, uništavanja imovine, deložacija, zlostavljanja, sustavnom uporabom zatočenika za radove na bojišnici i kao žive štitove, putem ubojstava i zlostavljanja zatočenika i njihovih obitelji nakon puštanja zatočenika na slobodu.
Prema zaključku sudaca, pripadnici HVO-a počinili su i zločine koja nisu obuhvaćena udruženim zločinačkim pothvatom, a radi se o krađama, silovanjima i seksualnim zlostavljanjima, ubojstvima u akcijama i tijekom zatočeništva, kao i rušenje džamija u Sovićima i Doljanima. (Hina, Novi list)