Visoko kao vojna baza

Rasim Delic1Šira javnost malo zna što je prvih mjeseci rata stvarno radila grupa vojnih starješina u Visokom. Na čelu te grupe bio je tada malo poznati potpukovnik Rasim Delić. Komandant bosanske Armije, general Delić prvi put sada govori o tim svojim ratnim danima i svemu drugom što je u Visokom i iz Visokog rađeno na organizovanju oružane borbe u našoj zemlji.

Delić je, po naređenju komandanta Hasana Efendića, tri dana nakon stoje napustio JNA i prijavio se Štabu TO RBiH (13. aprila ‘92.), dobio zadatak da izađe iz Sarajeva i na širem prostoru oko glavnog grada “sagleda mogućnost formiranja jedinica Teritorijalne odbrane i uvezivanje sa jedinicama HVO, koje su već bile formirane i već ispoljavale autonomnost u odnosu na TO”. Izašao je 16. aprila, zajedno sa Osmanom Čengićem, i za dva dana je obišao Kiseljak, Visoko, Brezu,Vareš i Kakanj. Uvjerio se da je u Kiseljaku “teško pomiriti, odnosno iznaći mogućnost da zajedno djeluju TO i HVO”, te da je u Varešu ta podjela bila “potpuno jasna”. Mogućnosti za organizovanje jedinica TO bile su, veli, u Visokom, Kaknju i Brezi.

Ali, tek što se vratio u Sarajevo i podnio izvještaj, Delić je 18. aprila dobio novu naredbu da odmah izađe na teren, u Visoko, i da “počne djelovati” sa Kadirom Jusićem. Hasan Efendić kaže da je on planirao da Rasima Delića, koga je dugo poznavao i veoma cijenio, zadrži u Glavnom štabu i povjeri mu jednu od glavnih funkcija. Ali, iznenada mu je naređeno da Delića pošalje iz Sarajeva u Visoko, iako je već tamo bio određen Kađir Jusić.

Delić je 19. aprila vozom doputovao u Visoko. U Podlugovima su naoružani Srbi pregledali putnike, ali njega nisu, a imao je dva pištolja. I tako se u Visokom za nekoliko dana, pored njega, okupila grupa oficira koji su došli po raznim zadacima: Kađir Jusić, Rašid Zorlak, Asim Džambasović, Ferid Buljubašić… On, međutim, ističe daje u Visokom bio i Hasan Čengić, koji je došao sa posebnim ovlaštenjem predsjednika Izetbegovića.

– Neovisno o ovlaštenjima i naređenjima koje smo imali, mi smo počeli da radimo na formiranju jedinica TO – prisjeća se armijski general Delić. – Treba reći da sam ja od komandanta Hasana Efendića dobio, ovlaštenje, koje imam u dokumentaciji, da formiram jedinice, postavljam i smjenjujem komandante TO na prostoru centralne Bosne. I na osnovu tog ovlaštenja krenuo sam na posao i polahko smo konstituisali jedan tim koji je radio na formiranju jedinica TO na prostoru Visokog, Breze, Kaknja, te smo taj posao širili prema Travniku, Novom Travniku, Gornjem Vakufu, pa prema Zenici i dalje. Kadir Jusić je odmah postao komandant TO Visoko i ja sam mu, na neki način, bio naredbodavac. Zatim sam radio na ustrojavanju jedinica u Kaknju, Brezi, Kiseljaku, gdje sam zaduživao pojedine ljude koji su mi se našli pri ruci – od Zorlaka, Džambasovića, Šućre Pilice, do, kasnije, Mustafe Polutka. Kada je na čelo Glavnog štaba TO, umjesto Efendića, došao Sefer Halilović, s kojim sam se poznavao, taj rad je nastavljen.

Delić ističe da je tih prvih mjeseci rata formirana Taktička grupa Visoko i daje on bio formalno na njenom čelu. U zoni odgovornosti ove taktičke grupe, veli, nalazio se i Igman i on je za “onog rukovodećeg na Igmanu” postavio Mustafu Polutka.

U formalnom ustrojavanju Komande u Visokom, Delić, kao važan datum, spominje 3. juni ‘92. godine, kada su se oni, kao Komanda, uselili u zgradu Srednjoškolskog centra u Visokom, gdje je sada smješten GLOC. Do formiranja ove komande, kaže Delić, došlo je na inicijativu Hasana Čengića koji se i u političkom i vojničkom smislu uključio u taj rad, a imao je ovlaštenja predsjednika Izetbegovića.

– Od 3. juna ‘92. počela je da i formalno funkcioniše ta institucija, na čijem sam čelu bio ja – kaže Delić. – Nikakva formalna naredba za to nije dolazila. Nismo smatrali daje potrebna naredba. Računao sam da, kao član Republičkog štaba TO, imam pravo da radim sve ono što mogu da uradim za dobrobit ove zemlje. Mi smo tada formirali i druge segmente -logistiku, pa službe: intendantsku, sanitetsku, tehničku… Na čelo logistike postavili smo Muhameda Lemeša.

Negdje u junu ili julu ‘92, kaže Delić, Hasan Čengić je, po naređenju predsjednika Izetbegovića, izašao iz zemlje “da objedini u logističkom smislu sve ono što je izvana dolazilo u BiH”. I sve ono što je Čengić slao iz inostranstva, veli Delić, stizalo je u Visoko. U prvo vrijeme oružje i municija koje je slao Hasan, raznim kanalima je ubacivano u Sarajevo, a ojačavane su i jedinice oko Sarajeva.

– Počelo se saznavati da u Visokom postoji grupa ljudi, formalna ili neformalna, uglavnom sa određenim ovlaštenjima, koja se bavi organizacijom jedinica, pomoću ustrojavanja jedinica, ali i logističkim obezbjeđenjem jedinica, pa i davanja političke podrške formiranju jedinica – kaže Delić.

Delić naglašava da su to oni radili “na osnovu sopstvenih procjena”, te “prijedloga i odluka Štaba Vrhovne komande”. Dodaje, da je on ponekad dnevno i više puta telefonom razgovarao sa Seferom Halilovićem. A bio je to, kaže, u to vrijeme jedini telefon preko koga se odvijao “život ostalog dijela Bosne i Hercegovine sa Sarajevom”. Preko tog telefona, na koji je bio priključen i fax, stizale su sve odluke Predsjedništva, naredbe Glavnog štaba, “Službeni listovi”.

– Komanda u Visokom – veli Delić – radila je bez formalne naredbe, sve do jeseni ‘92. godine, kada su iz Sarajeva počeli da izlaze prvi ljudi, svi se predstavljajući kao članovi Štaba Vrhovne komande. Neki od njih su imali i dvadeset, dvadeset pet godina. I svi kažu: “Ja sam iz Štaba Vrhovne komande, daj mi to i to”. Tako je ispalo da nam može komandovati svako ko dođe iz Sarajeva.

– Tada sam ja osjetio potrebu da i formalno tražim pokriće za ono što radim – kaže Delić. I tada je Sefer usvojio naš prijedlog i u Visokom je formiran Štab Vrhovne komande – Odsjek Visoko, na čijem sam čelu bio ja.

veterani.ba