• Srpske snage granatirale Mojmilo, Sarajevo. Ubijeno je 5 a ranjeno 9 civila.
Opsada Sarajeva bila je jedna od najdužih opsada u povijesti modernog ratovanja i najduža opsada jednog glavnog grada ikada.[1] Trajala je 44 mjeseci, od 5. travnja 1992.[5] do 29. veljače 1996. godine,[1][6] što je tri puta duže od opsade Staljingrada,[7] a u prosjeku je 329 projektila ispaljivano na grad dnevno. [8] Sveukupno je ispaljeno oko 50.000 tona topničkih projektila na grad.[9] Sukobljene strane u sukobu bile su Vojska Republike Srpske, koja je sa 18.000 rezervista opkolila grad,[10] i Armija Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatsko vijeće obrane koje su branile grad, kao i raznorazne paravojne formacije s obje strane.[11][12] Tijekom opsade, grad je bio gotovo potpuno odsječen od ostatka države te je nastala nestašica hrane, električne struje, plina, lijekova i vode, tako da su Sarajlije znale ići do rijeke Miljacke radi napajanja, gdje su često bili izloženi pucanju snajpera.[13]
Ujedinjeni narodi su tijekom tog razdoblja konvojima snabdijevali Sarajlije hranom, lijekovima i gorivom za generatore u bolnicama, jedinom pekarom tada u gradu te središnjom pumpom za vodu.[14] Prema Istraživačko dokumentacijskom centru (IDC), opsada u Sarajevu je uzrokovala 14.011 žrtava, od čega je 7.808 ljudi preminulo 1992. a 3.392 1993. godine, čime je to najveće stratište rata po ljudskim gubicima.[4] Doktori glavne bolnice u gradu su javili da su primali pet do petnaest ranjenih žrtava snajpera dnevno. [15]
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ) osudio je tri srpska zapovjednika zbog opsade: to su Stanislav Galić, Dragomir Milošević i Momčilo Perišić.