Dan opsade – Dan pobjede u Mostaru: 9. maj 1993. – 9. maj 1995.

Podsjećanje na dva 9. maja koja su izuzetno važna za Mostar i Bosnu i Hercegovinu. 9. maj 1993 i 9. maj 1995. godine. Dan opsade, i dan pobjede.

9. maja 1993. godine, u zoru, počeo je opšti napad snaga HVO-a i HV na Mostar i snage Armije RBIH u ovom gradu. Malobrojni i slabo naoružani borci Armije Republike BiH zaustavili su višestruko nadmoćnijeg agresora na početnim položajima. Toga dana počela je jedna od najkrvavijih opsada jednog grada u istoriji. U potpunom okruženju uz borce Armije našao se veliki broj civila iz Mostara i prognanika iz istočne Hercegovine.

Hiljade Mostaraca, uglavnom Bošnjaka, zatočeni su u koncentracione logore Herceg Bosne.

Istog dana počeo je napad na komandu 41. Slavne brigade i 4. korpusa u zgradi “Vranica”. Nakon herojskog otpora, 10. maja 1993. godine pripadnici HVO-a zarobili su 13 pripadnika Armije BiH koji su krenuli u proboj iz opkoljene Komande. Televizijski snimci njihovog zarobljavanja i izvještaj novinarke HTV-a Dijane Čuljak, obišli su svijet.

Punih petnaest godina porodice zarobljenih pripadnika Armije BiH su tragali za njihovom sudbinom. Njihova tijela pronađena su u jami Rimski bunar kod sela Goranci iznad Mostara, sekundarnoj grobnici u koju su prebačeni nakon mučenja i ubistva u sjedištu Vojne policije HVO-a na Mašinskom fakultetu u Mostaru. Petnaest godina kasnije uz vojne počasti i tri plotuna počasnog stroja, Mostarci su se na Šehitlucima oprostili od 10 svojih heroja. Za trojicom se još traga. Ni 23 godine od ovog strašnog zločina niko nije osuđen za ubistvo 13 zarobljenih vojnika. Niko nije odgovarao ni za petnaest godina patnje njihovih porodica kojima je skrivana istina o njihovoj sudbini. Zločinci i danas slobodno hodaju ulicama Mostara.

30. Juna 1993. godine, borci Armije BiH kreću u proboj iz potpunog okruženja. Zauzimaju Sjeverni logor i Bjelopoljsku kotlinu i spajaju se sa jedinicama Armije BiH u Jablanici. Ovo je bila ključna vojna operacija deblokade, jedina koja je izvedena iznutra bez ičije pomoći, što je omogućilo borcima Armije da do kraja izdrže u borbi za Odbranu Mostara.