Uz nedavnu godišnjicu odbrane Igmana donosimo vam djelomičan opis ove bitke iz dva izvora u dva nastavka. Prvi nastavak prenosi tekst i mapu iz knjige “Opsjednuti grad Sarajevo” od brigadira Zijada Rujanca , a drugi nastavak prenosi članak iz knjige “1.slavna i viteška brigada” od pukovnika Ibrahima Derviševića. Radi se o prilično kratkim (po našem mišljenju u Rujančevom tekstu možda i prilično subjektivnim) pregledima ove sudbonosno bitne operacije jer je tema prve knjige kompletan hronološki pregled bitaka i operacija na Sarajevskom ratištu, a tema druge ratni put 1.slavne – 111.viteške brigade.
Moramo primjetiti da je, koliko smo mi upoznati, tretman odbrane Igmana 1993. godine, u našoj vojno-historijskoj literaturi prilično neadekvatno obrađen ako se uzme u obzir značaj koji je ova operacija imala po Sarajevo, BiH i Bošnjake jer naprimjer, ni do dan danas nema definitivnog službenog spiska jedinica koje su učestvovale u odbrani Igmana, koje su pravce te jedinice branile ili napadale, kako je tekao tok bitaka, niti ko je (ako neko jeste) zaista komandovao cjelokupnom obranom. Detaljnije analize, koje bi pružile uvid u širu sliku i kompletan tok dešavanja na svim pravcima, da i ne spominjemo. Sve što se može naći u vezi odbrane Igmana, su usputna pominjanja u knjigama ili memoarima pojedinaca na komandnim položajima tokom rata, posljeratna pisanja potkrepljena nepoznatim izvorima nepoznate vjerodostojnosti, neka svjedočanstva direktnih učesnika i mnogo različitih konfliktnih tumačenja, nagađanja i gledišta o tome zašto je došlo do pada slobodnih Trnovskih teritorija, ko je za to kriv, ko je zaslužan za usporavanje agresora ((ne)namjerno izostavljanje ili ne imenovanje 82. bbr (Fočanske brigade) i njene herojske uloge u usporavanju agresora na Proskoku) od strane nekih izvora), ko za odbranu Igmana, na kojim pravcima je bilo težište agresorskog napada a na kojim naše odbrane, kao čak i oko toga ko je sve iz Sarajeva uopšte sve učestvovao (učestovanje u odbrani Igmana dijelova 7.muslimanske i 17. Krajiške brigade potvrđuju svi izvori) i da li je zaustavljanje agresora bio vojni ili politički čin. Ovo naravno, govorimo uz ogradu, da naša primjedba o neadekvatnosti tretmana herojske odbrane Igmana u našoj vojno-historijskoj literaturi potiče iz onoga što smo mi mogli saznati ili pročitati…možda i postoje neki nama nepoznati ili nedostupni izvori ili literatura ARBiH koja se na naučnoj i cjelokupnoj osnovi bavi odbranom Igmana.
Bilo kako bilo o odbrani Igmana će se još pisati na ovom blogu tj. prenijećemo tekstove iz još nekoliko knjiga koje je spominju, a za sada ova dva teksta.
Inače toplo preporučujemo obje knjige ( sa svim njihovim manama i vrlinama) jer se radi o veoma značajnim djelima, neophodnim za svakoga ko želi da izučava problem odbrane Sarajeva ili samih borbi na Sarajevskom ratištu. Knjiga Zijada Rujanca “Opsjednuti grad Sarajevo” se može naći u bibliotekama Sarajevo a knjiga Ibrahima Derviševića “1.slavna i viteška brigada” se može kupiti u prostorijama VKBI (Vijeća Kongresa Bošnjačkih intelektualaca) u ulici Valtera Perića. br.13 i košta 50 KM.
“AGRESORSKA OFANZIVA NA GRAD SARAJEVO JULA MJESECA 1993.
Opća vojno-politička situacija
Pregovori o unutrašnjem rješenju države BiH, uz direktno posredovanje međunarodne zajednice, nastavljaju se. U Ženevi se vrše pripreme za održavanje plenarne sjednice o BiH od 27. do 30.7.1993. Owen, Stoltenberg, Milošević, Tuđman, Izetbegović, Bulatović, Boban i Karadžić prisustvovali su sjednici. Na njoj je trebalo razmatrati plan koji BiH definira kao uniju triju republika sa zajedničkom vladom ograničenih nadležnosti. Zapravo, taj plan predstavlja okvir teritorijalnog razgraničenja kao paket – plan za podjelu BiH na tri republike. Srbima je po planu trebalo pripasti 53% bh. teritorije, Bošnjacima 30%, a Hrvatima nešto manje od 18% teritorija. Sarajevo bi imalo poseban status pod upravom UN-a, a Mostar pod upravom EU. Plan prihvaća SDS a HDZ izjavljuje da će ga prihvatiti ako ga prihvate druge dvije strane. Odmah po zakazivanju konferencije o predloženom planu VRS preduzima jaku ofanzivu na grad Sarajevo, i na vanjskome i na unutrašnjem opsadnom obruču, sa ciljem postizanja hermetizacije grada i sužavanje unutrašnjeg opsadnog obruča. Na temelju analize se može zaključiti da je osnovni cilj tih ofanzivnih djelovanja srpskih snaga što jači pritisak na bh. delegaciju na pregovorima kako bi se pod prijetnjom sile pristalo na ponuđeni plan ili se čak delegaciju, u uslovima bezizlazne situacije za stanovništvo grada Sarajeva, prisililo na vojnu kapitulaciju u toku samih pregovora.
Ofanzivna djelovanja VRS na vanjskome opsadnom obruču
Početkom juna mjeseca, preciznije od 10.6.1993, oružane formacije VRS započele su ofanzivu većih razmjera na širem djelu vanjsoga opsadnog obruča oko grada Sarajeva. Od početka juna komande operativnih sastava VRS vrše pregrupiranja jedinica i provode opsežne pripreme na otpočinjanju ofanzive na slobodne teritorije u širem rejonu Trnova, Bjelašnice i Igmana. Ofanziva je počela jula mjeseca. Već 9. jula 1993. godine srpska je zauzela Grebak, Rogoj i Delijaš, a dva dana kasnije 11. jula zauzeto je i Trnovo. Tih dana slijevaju se prema Igmanu kolone izbjeglica nesrpskog stanovništva sa područja općine Trnovo zahvaćenih ofanzivnim djelovanjima. Razbijeni taktički borbeni sastavi operativno – taktičke grupe IKM – Igman organizuju odbranu u povlačenju štiteći kolone izbjeglica. Odbrana se organizuje po dubini teritorije a borbe su se vodile petnaestak dana do jačih planinskih oslonaca za odbranu Hojte, Proskoka i Bjelašnice.
Na liniji dominantnih prirodnih oslonaca Hojta – Šiljak – Proskok, a po dubini u rejonu Bjelašnice, odbrambene snage su se konsolidovale i organizovale odbranu. Kada su srpske snage u narednih desetak dana okupirale Hojtu i Proskok, u odbrambenim sastavima dolazi do konfuzne situacije. Borbeni sastavi se neorganizovano izvlače sa odbrambenih položaja, što narušava lance komandovanja. Srpska vojska istovremeno sa ofanzivom na vanjskom djelu obruča pokreće ofanzivu na njegovom unutrašnjem dijelu. Napad je silovit na plato Žuči, čime se vezuju odbrambene snage u gradu. Znalo se: ako srpske snage helikopterskim desantom zauzmu Bjelašnicu, veoma brzo padaju Javorak, Šiljak, kao i kompleks hotela na Igmanu.
U ispomoć odbrambenim snagama Igmana upućuju se slobodne manevarske snage iz Konjica, Zenice i Sarajeva. One su taktičkog značaja i pružile su snažan otpor srpskoj ofanzivi u borbama za Igmanski plato. Srpske snage su do pristizanja pojačanja okupirale strateški značajne položaje na Igmanu bitne za odbranu grada Sarajeva. Skoro svi važniji zemljišni objekti na platou Igmana bili su okupirani. Neki su se nalazili pred zaposjedanjem, što je bilo samo pitanje vremena (karta br. 31, str. 312a)
Jasno se sa pozicije sile vidjelo da ovim ofanzivnim djelovanjima srpske snage vrše jak pritisak na bh. delegaciju dok se nastavljaju ženevski pregovori. Želi se snagom oružane sile bh. delegaciju prisiliti na prihvatanje ponuđenog plana ili čak na vojnu kapitulaciju dok traju pregovori. Srpske snage tokom ove ofanzive ostvaruju praktično hermetizaciju grada Sarajeva. Izvještaji o stanju na terenu pristižu svakog sata. U složenoj vojnoj situaciji, u uslovima praktičnog rasula odbrambenih snaga u odbrambenoj zoni operativno-taktičke grupe IKM-a Igman, Alija Izetbegović 9.augusta 1993. godine prekida pregovore i odbija sudjelovati na njima dok se VRS ne povuče sa platoa Igmana i Bjelašnice. NATO u načelu odobrava eventualne vojne akcije u BiH koje bi imale formu napada iz zraka radi zaštite UNPORFOR-a i slabljena srpske opsade Sarajeva; konačna odluka ostaje na Vijeću sigurnosti UN-a. Pod prijetnjom zračnih udara VRS pristaje na potpisivanje primirja 13. augusta. Primirje se potpisuje između predstavnika VRS i predstavnika ARBiH, uz posredovanje međunarodnih zvaničnika iz snaga UNPROFOR-a, a detalji sporazuma su se odnosili na uspostavu linije razgraničenja između snaga ARBiH i snaga VRS, kao i širinu tampon zone koju će kontrolisati međunarodne snage. Već 15. augusta 1993, a po elementima potpisanog primirja, VRS završava sa povlačenjem sa Igmana i Bjelašnice.”
karta br.31
Napadna djelovanja snaga agresora na slobodne teritorije šireg rejona Sarajeva
izvor: Opsjednuti grad Sarajevo, str. 310-312; Zijad Rujanac